Nova mobilna aplikacija turistima olakšava upoznavanje Plitvičkih jezera i Like

Dating > Nova mobilna aplikacija turistima olakšava upoznavanje Plitvičkih jezera i Like

Click here: ※ Nova mobilna aplikacija turistima olakšava upoznavanje Plitvičkih jezera i Like ※ ♥ Nova mobilna aplikacija turistima olakšava upoznavanje Plitvičkih jezera i Like

Uvodno, prvo poglavlje opisuje i definira problem koji će se istraživati, upućuje na temeljne ciljeve istraživanja, navode se metode kojima će se služiti u obradi teme i objašnjava se struktura i sadržaj rada. Evaluacijski proces u geoturističkim destinacijama 64. Apartmani Gligora, grad Pag. PRETPOSTAVKE RAZVOJA PUSTOLOVNOG TURIZMA U HRVATSKOJ Hrvatska je idealna zemlja za razvoj gotovo svih pustolovnih sportova.

Da bi pomirio stavove u težnji korištenja resursa u zaštiti prirode, UNESCO je pokrenuo jedan novi pristup sa kreiranjem Programa Čovjek i biosfera Man and Biosphere — MAB. Pravilo nalaže da svi sudionici večere budu u bijeloj odjeći i da nakon večere koja se obično završi oko ponoći, ne ostave nikakvo smeće. Heterogenost: teško je kontrolirati kvalitetu i standardizaciju usluge. Usuglašavanje ovih planova u velikoj mjeri pomaže rješavanju pitanja turističkog razvoja i zaštite, pogotovo kod onih zaštićenih prirodnih dobara u čijem je razvoju turizam prioritet. Odnosno, zadatak promocije jest stvaranje svijesti i kreiranju pozitivnog imidža o dotičnom proizvodu, u ovom slučaju geoturističkom, radi njegovog što boljeg pozicioniranja. Ovim slapom se najavljuje divlja strana Zrmanje prepuna malih slapova i brzaca koji podižu adrenalin svakom posjetitelju.

Naime 53 Dostupno na: 49 ovo poduzeće surađuje sa hrvatskom agencijom Raftrek Adventure Travel d. Druga, rekreativna skupina obuhvaća pojedince ili skupine sa interesom za različite geološke i geomorfološke atrakcije, npr.

Nova mobilna turistička aplikacija za Liku i Plitvička jezera - Struèno znanje i vještina, dugogodišnje brodograðevno iskustvo, 3-D CAD-CAM tehnologija, ISO9001 sustav osiguranja kvalitete.

SVEUČILIŠTE U SPLITU EKONOMSKI FAKULTET SPLIT Diplomski rad GEOPARKOVI i GEOTURIZAM Mentor: Student: Dr. Stanko Geić Ivana Vidović , univ. Broj indeksa: 2093391 Split, rujan 2012. Znanstveni doprinos istraživanja 11. Struktura diplomskog rada 12. SUVREMENI TRENDOVI U RAZVITKU SELEKTIVNIH OBLIKA TURIZMA 13. POVEZANOST ZAŠTITE PRIRODE I TURIZMA 19. Međuodnos prirode i turizma 20. Zaštita prirode u svijetu 26. Zaštita prirode i okoliša u Hrvatskoj 32. KONCEPT GEOTURIZMA U SVIJETU 37. Definiranje i začetak geoturizma 40. Koncept održivog turizma u ruralnim prostorima 45. Povezanost geoturizma sa ostalim selektivnim oblicima turizma 49. Razlika između geoparkova i zaštićenih prirodnih područja 58. Mreža geoparkova i zajedničke aktivnosti unutar geoparkova 60. Evaluacijski proces u geoturističkim destinacijama 64. Promocija geoturističkih destinacija 71. RAZVOJ ODRŽIVOG TURIZMA U GEOPARKOVIMA I UTJECAJ NA LOKALNU ZAJEDNICU 77. Socioekonomski utjecaji osnivanja geoparkova 79. Socio-ekološki utjecaji u geoparkovima 81. STANJE, PERSPEKTIVE I RAZVOJ GEOTURIZMA U SVIJETU I HRVATSKOJ 87. Geopark Lesvos Petrified Forest u Grčkoj 88. Perspektive razvoja geoturizma u RH 94. Projekt geoparka Rab 102. REZULTATI VLASTITOG ISTRAŽIVANJA 106. Cilj i metode istraživanja 106. Analiza podataka i interpretacija rezultata 108. Testiranje hipoteza i ograničenja istraživanja 116. LITERATURA PRILOZI 4 1. Problem istraživanja Selektivni turizam, kao oblik turizma koji se razvio kao odgovor na probleme karakteristične za masovni turizam koncem XX. Smatra se da su selektivne vrste turizma one koje svojim sadržajem i s obzirom na mjesto mogu najbolje zadovoljiti dominantne motive u sferi turističke potražnje, odnosno želju za ponovnim povratkom u izvornu prirodu. Jedan od novijih selektivnih oblika turizma je tzv. On se smatra relativno novim fenomenom i podskupom u okviru interakcije geologije i turizma. Slično drugim oblicima selektivnog turizma, geoturizam je postao predmetom istraživanja i razvojnih poticaja tek u novije vrijeme. Koncept geoturizma je javno predstavljen 2002. Godinu dana kasnije donesena je odluka u UNESCO-u o stvaranju zaštitnog znaka Geopark, usporedivog sa znakom rezervata Čovjek i biosfera, sa ciljem poticanja projekata koji će integrirati zaštitu geo-lokaliteta i endogeni razvoj. Geoturizam se sve više istražuje i obrađuje u turističkoj literaturi, ali su još uvijek česti nesporazumi u razumijevanju pojmova i njegove koncepcije. Najbliži ovome konceptu danas su ekoturizam i agroturizam, ali geoturizam je znatno širi pojam turizma koji dobiva sve više na značaju, upravo zbog svojih obilježja koja obuhvaćaju kulturnu te ekološku komponentu očuvanja prirode. Isto tako, ne bi ga se smjelo promatrati van ekoturizma, jer i on ima naglašenu obrazovnu funkciju i u službi je boljeg razumijevanja i zaštite prirodnog nasljeđa. Takve odlike geoturizma su u uskoj povezanosti sa konceptom održivog turizma. Međutim, oni predstavljaju bitne snage za promoviranje lokalne ekonomije i održivog razvoja. Geopark se definira kao područje sa izraženom geološkom baštinom te strategijom za održivi gospodarski razvoj i promociju te baštine na dobrobit lokalne zajednice 3. Prema tvrdnjama Europske Mreže Geoparkova i Svjetske Mreže Geoparkova, svi geoparkovi moraju biti osnovani u ruralnim područjima 4. Stoga, geoparkovi i geoturizam pružaju mogućnost lokalnog razvoja, reducirajući stopu nezaposlenosti i migracije u ruralnim područjima. Upravo su ta područja 70-tih godina 20. Kao alternativa razvoju ruralnih područja, geoturizam se sve više pokazuje kao značajan strateški pravac, a geoparkovi kao novi model održivog razvoja i gospodarskog oporavka ruralnih krajeva. Razvitak geoparkova iz regionalnih do Europskih te onih globalnih razmjera daje geoparkovima specijalne vrijednosti 6. Geoparkovi se osnivaju na internacionalnoj razini što im omogućava platformu podrške, suradnje i razmjene iskustava radi zajedničkih ciljeva, dok su upravljana obično na lokalnoj razini. Značajna je činjenica da je pozornost na prava lokalne zajednice u upravljanju zaštićenim područjima relativno mlade prirode. Prema Agendi 21, znanje i tradicionalan način života domaće, ruralne zajednice igra važnu ulogu u upravljanju okolišem. Prema tome, uloga lokalne zajednice u očuvanju parkova u zonama geoparkova je višestruko naglašena u odnosu od nacionalnih parkova ili drugih zaštićenih područja. Osim brojnih fondova čija su sredstva dostupna projektima iz područja ruralnog razvoja, među najpoznatijim programima za potporu razvoju ruralnog prostora zemalja EU s posebnim naglaskom na razvoj ruralnog turizma jest i program Leader, pod čijim je pokroviteljstvom osnovana Europska mreža geoparkova u 2000. Jedna od osnovnih karakteristika Leader-a je stavljanje naglaska na odluke i mišljenje lokalnog stanovništva. Namjera mu je 2 Farsani, N. Tourism Res 13, 2011, str. Natural History Museum of the Lesvos Petrifi ed Forest, Greece, 2003, str. Geoparks — a regional, European and global policy. In Geotourism, Dowling R, Newsome D.. U današnje vrijeme, na europskoj razini, osim Leader-a, razvijaju se i Interreg IV tj. U današnje vrijeme turističko tržište pokazuje tendenciju porasta heterogenosti turističke mase sa novim motivima turističkih kretanja što predstavlja jedinstvenu priliku da se vrijednosti geodiverziteta prezentiraju kroz turističku ponudu. Geološka raznolikost je stoga važan i atraktivan parametar kojeg treba uzeti u obzir prilikom upravljanja i zaštite, te uključivanja u turističku ponudu kroz razvoj geoturizma kao znanstveno-obrazovnog turizma. Neživa priroda, odnosno geološka i geomorfološka baština Hrvatske je vrijedna, bogata i raznolika i kao takva zaslužuje znanstvenu, edukativnu i turističku valorizaciju. Posebna vrijednost naše geološke i geomorfološke baštine je velika raznolikost na relativno malom prostoru, no postoji nedovoljna spoznaja o njezinoj vrijednosti i značaju što dovodi do mogućnosti oštećivanja i uništavanja te slijedom toga u konačnici trajnog nestanka, što je šteta i na globalnoj razini bioraznolikosti zemlje. Osnovna značajka stanja u Hrvatskoj jest da u strogom smislu riječi geoturizam gotovo uopće ne postoji, dok mu je razvojna perspektiva razmjerno dobra, barem što se tiče raspoloživih prirodnih resursa. Slaba razvijenost i drugih selektivnih vrsta turizma, pa time i geoturizma, uzrokovana je činjenicom o nepostojanju stvarne podrške institucionalnog i društveno-političkog okruženja, pa i nedovoljne educiranosti nositelja turističke politike sa suvremenim trendovima u turizmu. Slijedom toga, problem ovog istraživanja je različitim postupcima analize uvidjeti kako geoturizam utječe na područje na kojem se odvija, na cjelokupnu turističku ponudu te razvoj ostalih selektivnih oblika turizma, te na poboljšanje lokalne ekonomije i regeneraciju ruralnih zajednica. Zapravo se pokušava otkriti koliko razvoj tog tipa doprinosi poboljšanju lokalne ekonomije i regeneraciji ruralnih zajednica, te da li značajno utječe na smanjivanje negativnih utjecaja na okoliš i lokalnu kulturu. Predmet istraživanja Predmet istraživanja proizlazi iz prethodno elaboriranog problema istraživanja i ogleda se u teorijskom smislu kroz sagledavanje prvenstveno uloge geoparkova i geoturizma u ruralnom ekonomskom razvoju s ciljem razvitka lokalnih zajednica prema održivom turističkom razvoju. Sam pojam održivog razvoja nastao je iz potrebe da se naglasi nužnost očuvanja i zaštite, osobito neobnovljivih resursa, te da se razvoj uskladi s objektivnim kapacitetima okoliša, sukladno konceptu izračuna nosivog kapaciteta carrying capacity. U empirijskom dijelu problemi istraživanja su uglavnom vezani uz analizu prisutnosti odgovarajućih informacija te spoznaja o vrijednosti i brojnosti prirodne i geološke baštine te njenom sustavnom održavanju i zaštiti putem edukacijskih aktivnosti koje bi trebale reflektirati moralna razmatranja oko holističke zaštite okoliša. Osim analize stanja razvoja geoturizma i njegovih prednosti i nedostataka, analizirati će se i uloga geoparkova i Europske mreže geoparkova u zaštiti geološke baštine, te korištenju prirodne baštine za ekonomski razvoj i poticanju rasprave o problematici promjene globalne klime slijedom uništenja šumskih i drugih prirodnih predjela. Nadalje će se analizirati i prostorni potencijali Hrvatske za razvoj geoturizma te područja na kojima se već razvija geoturizam makar u početnom stadiju. Zaštićeni geolokaliteti ne pokrivaju ravnomjerno cijeli teritorij Hrvatske. U Istri, Lici, Dalmaciji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj relativno su dobro raspoređeni, dok je područje Panonske nizine te sjevernih i srednjodalmatinskih otoka gotovo bez ijednoga zaštićenog lokaliteta. Jedan od izuzetaka je područje Parka prirode Papuk koji je u rujnu 2007. Premda je tek u osnivanju, geopark Rab je prostor koji zaslužuje znanstvenu, edukativnu i turističku valorizaciju kao i ostali dijelovi Hrvatske poput krškog područja Južnog Velebita, područje oko rijeka Mure i Drave, zapadna padina Mosora. Istraživačke hipoteze U radu je postavljena sljedeća hipoteza: H0 - Geološki lokaliteti predstavljaju izniman razvojni potencijal za razvoj selektivnih oblika turizma u skladu s načelima održivog razvoja U radu su postavljene sljedeće podhipoteze: H1 — Razvoj geoturizma pozitivno utječe na gospodarski i društveni razvoj određenih destinacija H2 — Geoturizam kao i drugi selektivni oblici turizma ima potencijal djelovanja na ukupan razvoj ruralnih područja zbog svojih integrativnih i multiplikativnih učinaka na lokalno gospodarstvo, čime zaustavlja procese depopulacije te djeluje na očuvanje ruralnih prostora i revitalizaciju sela H3 — Za razvoj geoturizma Hrvatska ima odgovarajuće potencijale kao i za razvoj selektivnih oblika turizma, te potencijalnu domaću i inozemnu potražnju 9 1. Ciljevi istraživanja Posljednjih godina turistička industrija je dosegla globalne razmjere, te su turističke mogućnosti postale bezbrojne. Isto tako, slijedom razvoja industrijalizacije dolazi do izmijenjenih uvjeta života i rada gdje čovjek postaje sve više udaljeniji od prirode, pa i samog sebe. Ovaj disharmonijski poremećaj tjera čovjeka na putovanja, ističe potrebu za promjenom mjesta boravka i rada koji nas guši i na kojem zaboravljamo automatiziranu realnost. Upravo zbog svoje izvornosti, koja je nažalost svakim danom manja, priroda i povratak njoj postaje sve značajniji faktor zadovoljenja čovjekovih potreba. U tom smislu, potrebna je potraga za održivom alternativom masovnog turizma koja uživajući u prirodi ujedno štiti prirodu kao živi organizam s ciljem ekološke ravnoteže globalnih razmjera. Sukladno tome, osnovna svrha ovog istraživanja je ukazati na razvojne mogućnosti geoturizma u suvremenom turističko-gospodarskom svijetu te perspektive geoparkova kao inovacije za zaštitu prirodne i geološke baštine uz unapređivanje ekonomije lokalnog stanovništva. Cilj rada je prikazati što je specifično u ponudi geoparkova i na čemu se temelje mogućnosti uspješnog plasmana tog turističkog proizvoda. Isto tako, primjenom međunarodnih iskustava cilj je ukazati na potrebu razvitka visoke razine ekološke svijesti te zaštite vrijednih prostora po konceptu turističke održivosti u selektivnim oblicima turizma pa i geoturizma u RH. Iz glavnog cilja proizlaze i pomoćni ciljevi istraživanja: - Istražiti ulogu geoparkova i geoturizma u ruralnom ekonomskom razvoju - Ukazati na primjere dobre prakse razvoja geoturizma i turističke ponude u ruralnim područjima - Uočiti pozitivne i negativne aspekte i razvojne učinke turizma na razvoj ruralnih prostora - Analizirati trendove i kontekst razvoja geoturizma u RH - Istražiti aktivne programe i inicijative koje RH primjenjuje u razvoju geoturizma 10 1. Metode istraživanja U radu će se koristiti različite vrste i metoda istraživanja. Počevši od osnovnih znanstvenih metoda u sferi sekundarnih i primarnih istraživanja kako bi se došlo do potrebnih spoznaja i potom donijeli konačni zaključci. Od uobičajenih znanstvenih metoda istraživanja koristit će se: - metoda analize i sinteze - metoda apstrakcije i konkretizacije - metoda generalizacije - induktivna i deduktivna metoda - komparativna metoda - metoda klasifikacije. Razna analitička istraživanja unutar svjetske mreže geoparkova a posebice prostora Europske unije te uspješno primijenjena politika za razvoj selektivnih oblika turizma, kao praktične inicijative lokalnih vlasti potrebno je integrirati kako bi se izveli konkretni zaključci. Podaci za potrebe rada će biti prikupljeni pomoću sekundarnih istraživanja tj. Doprinos istraživanja Koncept geoparkova je predstavljen javnosti u 2002. Ona se posebice ogleda u geoparkovima poput Lesvos Petrified Forest u Grčkoj, Reserve Geologique de Haute-Provence u Francuskoj, Maestrazgo Cultural Park u Španjolskoj i geoparka Vulkaneifel u Njemačkoj koji su ujedno i osnivači europske mreže geoparkova. Pojam geoturizma je dan danas još nedovoljno neistražen što se ponajviše ogleda u činjenici da ne postoji opće prihvaćena definicija geoturizma, dok su utjecaji geoturizma još nedovoljno razumljivi te je prijeko potrebna odgovarajuća interpretacija da bi on bio opće prihvaćen od strane turista. Doprinos ovog rada se očituje u sistematizaciji dosadašnjih primjera razvoja ruralnih područja putem osnivanja geoparkova te raznih poticaja kako bi se očuvale te lokalne vrijednosti. Kako je termin geoturizma još nedovoljno istražen i ovo istraživanje se provodi kako bi se utvrdio potencijal gospodarske i kulturološke eksploatacije ovog tipa turizma. Iz različitih dosadašnjih istraživanja je poznato da se turisti više ne zadovoljavaju klasičnom turističkom ponudom već teže nečemu posebnome što će zadovoljiti njihove sofisticirane individualne potrebe. Svrha istraživanja je utvrditi u kolikoj je mjeri ovaj vid turizma zapravo razvijen, kakvu ulogu može odigrati u održivom razvoju i u kolikoj mjeri doprinijeti razvoju ruralnih područja kako bi se iskoristio njihov potencijal u svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj temeljem komparativnih prednosti i objektivno postojećoj potražnji. Cilj je dakle utvrditi stanje geoturizma u Hrvatskoj koji je u začecima, dok mu je razvojna perspektiva razmjerno dobra, barem što se tiče raspoloživih prirodnih resursa. Znanstveni doprinos ovoga rada koji je usmjeren na teorijsku razradu odnosa suvremenog turističkog planiranja i održivog razvoja ruralnih prostora ističe značaj doprinosa geoturizma kao prikladne forme za lokalan ekonomski razvoj i važan izvor dohotka za lokalnu zajednicu, te vrijednosti geoparkova kao stimulatora socio-ekonomske aktivnosti i održivog razvoja. U radu ćemo prikazati na važnost korištenja postojećih resursa i programa potpore kao sredstva za postizanje internacionalnog prepoznavanja lokalnih i regionalno značajnih geološka mjesta i terena specijalnih znanstvenih interesa za Zemlju kao univerzalno-globalnog sela barem kada su u pitanju disperzirane forme različitih selektivnih sadržaja. Struktura diplomskog rada Diplomski rad će se sastojati od devet poglavlja uključujući uvod i zaključak. Uvodno, prvo poglavlje opisuje i definira problem koji će se istraživati, upućuje na temeljne ciljeve istraživanja, navode se metode kojima će se služiti u obradi teme i objašnjava se struktura i sadržaj rada. Drugo poglavlje se odnosi na suvremene trendove u razvoju selektivnih oblika turizma koji razvijaju odgovorno viđenje svijeta. Treće poglavlje se odnosi na povezanost zaštite prirode i turizma u svijetu i Hrvatsoj, kao i mnoge suprotnosti koje se javljaju između zaštite prirode i turizma. Četvrto poglavlje objašnjava koncept geoturizma u svijetu kao selektivnog oblika turizma u ruralnom ekonomskom razvoju prema održivom razvoju, te njegovu povezanost sa ostalim oblicima turizma. Peto poglavlje objašnjava pojam geoparkova te razliku između geoparkova i zaštičenih područja. Opisuju se postojeće internacionalne i nacionalne inicijative za konzervaciju prirode putem Unesco-vog programa geoparkovi te mreža geoparkova u svijetu. Također se ističu smjernice za kandidaturu u članstvo mreže te koristi od zajedničkih projekata i razmjeni ideja za poboljšavanje promocije njihovih aktivnosti. Šesto poglavlje se odnosi na model održivog razvoja u geoparkovima te istraživanja sociokulturne, socioekonomske i socioekološke održivosti u geoparkovima putem inovacijskih strategija iz prakse. Stavlja se i naglasak o istraživanju uloge lokalne zajednice, kako u geokonzervacijske poslove tako i u edukacijske aktivnosti. Sedmo poglavlje donosi razmatranja stanja, mogućnosti, izazova, ali i problema razvoja geoturizma u svijetu, čime se poseban naglasak stavlja na geopark Lesvos Petrified Forest. Razmotriti će se i perspektiva razvoja geoturizma u Hrvatskoj. U osmom dijelu prikazati će se rezultati vlastitog istraživanja o fenomenu geoturizma. Na temelju obrađenih podataka te činjenica koje će proizaći formulirat će se rezultati istraživanja. Također će se prezentirati zaključci te potvrda postavljene hipoteze. U devetom dijelu rada prikazati će se zaključna razmatranja. Na kraju rada će se dati popis korištene literature, tablica i ilustracija, te prilozi koji pomažu razumijevanju cjelokupnog istraživačkog procesa. SUVREMENI TRENDOVI U RAZVITKU SELEKTIVNIH OBLIKA TURIZMA Suvremeni turizam jedna je od najrelevantnijih prostornih pojava, budući da sveobuhvatno utječe na strukture i procese, mijenjajući fizionomska i funkcionalna obilježja prostora. Upravo zbog niza problema onečišćenje, zagušenje kapaciteta koji su nastali razvojem masovnog turizma i njegove infrastrukture koncem XX. Etimološki gledajući, pojam selektivnog turizma dolazi od engleske riječi selection što znači odabiranje ili mogućnost, a može značiti i potrebu postizanja preciznosti i determiniranja jedne činjenice, procesa ili pojave do te mjere da njihove specifične karakteristike dođu do izražaja. Takvi oblici turizma predstavljaju suprotnost negativnostima što ih je donio masovni turizam, a cilj im je zadovoljavanje posebnih želja i potreba suvremenih turista. Budući da se alternativni turizam najčešće smatra turizmom malih brojeva, prisutne su pojave koje nose i određene klasne predrasude. Naime, ovakvi vidovi turizma najčešće preferiraju participaciju manjih skupina i bogatijih pojedinaca koji posjeduju široku izobrazbu, a odlikuje ih kvaliteta kontroliranog ponašanja usklađenog s uvriježenim društvenim normama domicilnog stanovništva. Pojam selektivnog turizma ili selektivnih oblika turizma u literaturi nije egzaktno definiran. Mnogo je autora i istraživača turizma raspravljalo i nastojalo definirati pojam selektivnog turizma, tako da postoji dosta stavova i mišljenja o potonjem pojmu. Prema nekim autorima selektivni turizam se može definirati kao turizam motiviran različitim razlozima, što znači da je postoji vrlo mnogo aktivnosti i sadržaja zbog kojih ljudi odlaze na turistička putovanja. Tako primjerice, prema D. Motiv je ključni činitelj određivanja selektivnih turističkih vrsta, ali nije jedini. Naime, suvremeni se turist ne uključuje u turističko kretanje samo zbog jedne motivacije već traži što sadržajnije zadovoljstvo i lepezu turističke ponude prirodnih i antropogenih resursa. Razvoj selektivnih vidova turizma koji nisu strogo vezani za sezonske sadržaje je važan dio turističkog gospodarstva jer proširuje turističku sezonu. Sezonska koncentracija turističkog prometa, doprinosi još većoj masovnosti turizma i kao izlaz iz te situacije se pronalazi u razvoju selektivnih oblika turizma, kojima bi se omogućilo prvenstveno produženje turističke sezone, rasterećivanje obalnih regija i urbanih središta, ali i znatno ublažavanje dosadašnje negativne pojava. Također, takvi vidovi turizma su orijentirani na zadovoljenje tzv. Pančić-Kombol 2000 smatra alternativni turizam generičkim pojmom kojim se obuhvaćaju svi oblici turizma koji se razvijaju u novije doba razvijaju i sve jasnije pokazuju obilježja po kojima se razlikuju od masovnog turizma. Vidljivo je da postoje različite definicije pojmova selektivnog turizma, no ono u 9 Luković, T. Evidentno je da od sredine prošlog stoljeća, rastom životnog standarda i slobodnog vremena, odnosno, raspolaganjem sa dva osnovna preduvjeta novac i vrijeme za uključivanjem u turističke tokove, dolazi do naglog razvoja tržišta potražnje i šire lepeze turističke ponude receptivnih područja. Tržište se stoga sve više raščlanjuje na podskupine koje su određene životnim stilom, potrebama i osobnim sklonostima. Sve ovo potiče interes za različite oblike turizma, a time i za inovacijama u sektoru turističke ponude. Selektivni turizam je inventivan, individualan, kvalitetan, ekološki zahvalan, ambijentalan, a i nadasve skupi turizam, koji u pravilu ostvaruje veću potrošnju od masovnog turizma. Karakterizira ga sve učestalije vraćanje svojim temeljima: prirodnom i atraktivnom ambijentu, ljudskoj komunikaciji i razvijanju ličnosti, elementima zabave i rekreacije u novim i autentičnim sredinama koje mu ostavljaju trajno sjećanje i pobuđuju želju za ponovnim povratkom. Osnovno obilježje turista u masovnom turizmu je njihovo pasivno ponašanje, koje se ogleda u nezainteresiranosti upoznavanja lokalne kulture i stupanja u kontakta s domaćinima osim kada kupuju. Masovni turizam je predstavljen onim dijelom putujuće mase, koji je vođen širinom motiva koja je vrlo limitirana, sličnog potrošačkog ponašanja i zahtjeva te se kreće u istom vremenu i u mnoštvu. Iz tog razloga se za masovni turizam kaže da je serijski i konfekcijski. Kao turizam izrazito sezonskog karaktera, prevladava mišljenje da je to turizam niske kvalitete, niske kupovne moći i potrošnje, skromnih zahtjeva, uniformiran i standardiziran. Naime, utjecaj masovnog turizma i, kao rezultat toga, promjena vizualnog identiteta područja upozorava da naglo ubrzanje korištenja određenog prostora prijeti uništenju delikatnih ekosustava. Ukratko, to je turizam mnoštva, prosječnih zahtjeva i malih mogućnosti. Globalističke tendencije gutaju male gospodarske sustave te uništavaju regionalne vrednote i specifičnosti koje su temelj turističke atraktivnosti. Upravo je ona strateška varijabla u borbi za tržišni udio. Masovni turizam bez osmišljenih sadržaja u kojem turist kao pojedinac nije prepoznat, odavno je stvar prošlosti. Nakon dominacije masovnosti, turisti su počeli otkrivati ljepotu u izvornosti. Najvažnija karakteristika selektivnog turizma je profiliranje, postavljanje turista u fokus istraživanja i oblikovanja ponude i turističkih proizvoda. U selektivnom turizmu, turist postaje osnovni subjekt prepoznat po imenu i prezimenu, potrebama, preferencijama. Veliki broj proizvoda turističke ponude prilagođen je manjim skupinama i nudi zadovoljenje sve obrazovanijih, zahtjevnijih i mobilnijih sudionika turističke potražnje. Turisti postavljaju nove zahtjeve, nezadovoljni onim što se u masovnim kretanjima nudi kao standard. Turisti sve više traže male i autohtone zajednice sa sačuvanim izvornim ambijentom te ekološki zaštićene sredine, u kojima će na izvoran i harmoničan način komunicirati sa lokalnim stanovništvom i prirodom. No, pritom treba biti oprezan i izbjegavati krajnosti jer selektivni turizam nije ništa manje, u svom broju, masovan od «starog» turizma. Usporedbe između masovnog i selektivnog turizma mogu izgledati idealizirane i takav pristup nije realan kako su im razvojni aspekti suštinski različiti. Selektivni turizam se teže ostvaruje u kraćem razdoblju i zbog manjih dimenzija ne utječe na promjene u području destinacije. Kako se s vremenom potražnja proširuje, povećava se i ponuda što predstavlja rast nekog oblika selektivnog turizma, ali i rast ozbiljnijih promjena. Međutim, važno obilježje selektivnog oblika turizma, što ga razlikuje od masovnog, je disperzija, odnosno diversifikacija ponude i turističkih proizvoda. Strateški razvoj proizvoda u ponudi selektivnih turističkih vrsta se odvija veoma dinamički i primjer je korištenja strategije diversifikacije kao dominantne razvojne strategije. Nekad, relativno neelastično tržište ponude, postaje sve elastičnije koje s 15 Pančić-Kombol, T; op. Selektivne vrste turizma potiču regionalni koncept razvoja turizma koji svoje turističke proizvode razvija koristeći komparativne prednosti resursa receptivne destinacije. Umjesto prethodnog koncepta planskog makro upravljanja, primjenjuje se sustav upravljanja na nižim razinama, lokalnim i regionalnim, čime se osnažuje kompetentne subjekte procesa menadžmenta destinacije. Neizbježno je da se u odlučivanju moraju uključiti svi zainteresirani subjekti i dionici, budući da je sveobuhvatan pristup ključan kod menadžmenta održivog razvoja na receptivnom tržištu. U domeni održivog razvoja potiče se razvoj standarda neophodnih za zaštitu prirodnih resursa i povećanja sigurnosti turista u destinaciji. Sigurnost turista postaje sve važniji činitelj u ocjeni kvalitete destinacije i turističke ponude, i važan činitelj u procesu odlučivanja o turističkoj destinaciju. Odnosno, on postaje strateška odrednica selektivnog turizma i ključni činitelj njegova razvoja. Polazeći od tržišnog aspekta, u selektivnim vrstama turizma mogu se pojaviti samo one vrste turizma koje su se potvrdile i verificirale kao segment turističkog tržišta. Zapravo, popis selektivnih vrsta turizma nije ni čvrst ni konačan. Također, kako je turistička motivacija u isto vrijeme opća i specifična, a priroda turizma i promjene u društvenom životu veoma dinamične, moguće je da u ogledno vrijeme pojave neke nove motivacije, a time i neke nove selektivne vrste turizma. Nazivom selektivne vrste turizma želi se neke pojave, kretanja i procese posebno izdvojiti i analizirati njihove specifične karakteristike kao turističke pojave uopće, a posebno kao segment turističkog tržišta, s ciljem da se postignu posebni, važni i svrsishodni ciljevi. Šarolikost naziva i raznolikost kompozicijske strukture pojedine selektivne vrste zaista su velike. Poznato je da u turizmu, u pravilu, potražnja pokreće ponudu. Za pojavu nove selektivne vrste, potrebna je pojava neke dodatne potražnje, koju treba razlikovati od već postojeće, što znači da je po obliku i motivu nova. Također sve selektivne vrste turizma upravo su segmenti današnjeg turističkog tržišta i imaju dvije funkcije: proširenje turističke sezone i povećanje turističke potrošnje, te razvoj turizma u slabije razvijenim područjima. To označava brigu, novi pristup i razmišljanje o problemima koji je stari turizam stvarao iako je ostvarivao velike gospodarske i društvene koristi. Kako je u prirodi turizma stalno mijenjanje okružja i obrasca veličine gospodarskog rasta potrebno ga je planski i kontrolirano razvijati jer će u protivnom će svaki turizam stvarati probleme. Međutim, kako bi se izbjegli i ublažili negativni učinci, planiranje razvoja turizma potrebno je sagledati u kontekstu njegovog sveobuhvatnog utjecaja na sve sastavnice održivog razvoja, te takvo promišljeno planiranje primijeniti kako u slučaju masovnog, tako i u slučaju selektivnih oblika turizma. Selektivni turizam, ako se razvija u skladu s kapacitetima resursa, manje je opasan i može postati sektor koji obnavlja i održava resurse. POVEZANOST ZAŠTITE PRIRODE I TURIZMA Danas se slobodnom vremenu, prirodi i turizmu pridaje veliko značenje, prije svega zbog osiguranja zdravlja i odmora. Svima nam je cilj osjećati se bolje, a to je u osnovi moguće jedino ako se povežemo sa svojim izvorom. Po Rousseau-ovom mišljenju osnova pravog čovjeka i zdravog društva je priroda i samo priroda, kojeg je povijest sa svojom umjetnom izgradnjom civiliziranog društva udaljila od njegove prirodne osnove. Stoga se bez odgađanja treba vratiti prirodi, odnosno vratiti na put prirodnog razvoja koje je sputano neprirodnim napretkom. Ovakav ljudski razvoj, koji uključuje industrijske, tehnološke, gospodarstvene i ostale napretke je uzrokovao devastirajuće razaranje prirode i međuljudskih odnosa. Kao posljedica toga ljudima je potreban bijeg od stvarnosti i iskustvo kvalitete razlike od svakodnevnog života što je dovelo da putovanje postane obvezatan dio slobodnog vremena. Pritom, priroda ima veliku vrijednost u kontekstu provođenja odmora kao kulisa za brojne aktivnosti u slobodno vrijeme. Prirodni resursi čine primarni element turističke ponude te determiniraju ostale izvedene elemente turističke ponude u destinaciji. Raznolikost, prostorna koncentracija i očuvanost takvih elemenata turističke ponude čini pojedina područja iznimno atraktivnim, pa se prema njima orijentira glavnina suvremene turističke potražnje. U aktualnoj fazi suvremenog turizma, nastalog pod utjecajem urbanizacije, pojačanog ekonomskog razvoja te ubrzanog demografskog rasta, pritisak na resurse je također pojačan. To pokazuje da je turizam postao i prijetnja za zaštićenu prirodu. Štetni učinak na okoliš uveliko smanjuje vrijednost prirode kao atrakcije i mjesta za odmor tako da njihovom očuvanju treba posvetiti ozbiljnu pažnju i zaštitu. Često je najveći problem gdje povući granicu između sadašnjih ekonomskih potreba i idealnih načela i perspektivnih tendencija zaštite prirode. Međuodnos prirode i turizma Kad je riječ o definiranju pojma turizma, onda je bitno naglasiti da nema njegove jedinstvene, univerzalne definicije. Različiti znanstveni pristupi ovom fenomenu dovoljan su argument o različitim kutovima njegovog promatranja. No, jedna do sada najobuhvatnija i najcitiranija definicija turizma jest ona koju su dala dvojica švicarskih autora Hunciker i Krapff 1942. Danas se već može znanstveno dokazati da turizam višestruko utječe na prirodu sveukupnog prostora, ali također je dokazano kako štetne posljedice mogu biti relativizirane da se ne ugroze prirodne vrijednosti bez kojih se turizam ne bi mogao uspješno razvijati u budućnosti. Negativan utjecaj turizma došao je u prvom redu do izražaja u eri masovnoga automobilskog turizma. Tako se odmor svodi samo na privremenu izmjenu boravišta, a način života ostaje više-manje isti. Pojam masovnosti se može poistovjetiti sa intenzivnim turističkim razvojem i okupiranjem javnog prostora koji dovodi do mijenjanja izvornog 22 Geić, S. Opasan je neprijatelj prirode i nekontrolirana i neracionalna gradnja što se najviše događa u nerazvijenim sredinama kamo turizam najviše dopire. Zapravo, učinci turizma mogu biti pozitivni ili negativni te mogu imati direktan i indirektan utjecaj na receptivni prostor. Turizam je neupitno potakao gospodarski razvoj i razvoj komunalne infrastrukture u mnogim sredinama koje osim prirodnih ljepota i nisu imale drugih razvojnih mogućnosti te podigao standard domicilnom stanovništvu i pružio mogućnost za zapošljavanje U razvijenim zemljama na turizam se uglavnom gleda kao na čimbenik koji negativno djeluje na okolinu povećanjem zagađenosti i gužvi, jer jednostavnije i jeftinije je s mnogo manje posljedica zaštititi okoliš, nego ukloniti štete učinjene u prostoru. Alfierov teorijski rad o turizmu govori o tri skupine oblika i negativnih posljedica koje se očituju u djelovanju masovnog turizma na prirodu i okoliš. On je turizam s obzirom na veličinu i stupanj zauzimanja prostora, te prema njegovim negativnim posljedicama na prostor podijelio u: 24 a. Primjeri agresivnih oblika su kampiranje, nautički kamping, sportski ribolov i lov nedopuštenim sredstvima u nedopušteno vrijeme na zabranjenim prostorima, kao i neovlaštena podmorska istraživanja i nedopušteno uzimanje prirodnog biološkog i arheološkog blaga; c. Međuodnos čovjeka i njegove okoline postaje jedno od ključnih pitanja za daljnji razvoj čovječanstva i njegove aktivnosti na Zemlji. Intenzivnim razvojem proizvodnje, u prvom redu industrije, u zadnjih 150 godina javile su se i potreba zaštite prirode i težnja za usklađenim, 24 Alfier, D. Turizam pretežno iskorištava one prirodne uvjete i područja koji za druge djelatnosti ne predstavljaju privrednu sirovinsku bazu, kao što su panoramske ljepote krajolika i zdravstvene osobine lokalnog podneblja. Konflikt turizma i zaštite prirode najizraženiji je u nacionalnim parkovima i ostalim zaštićenim prostornim kategorijama, gdje je uvijek potrebno odrediti koje su funkcije turizma održivije, manje profitabilne obrazovno-znanstvene funkcije ili profitabilne turističko-rekreacijske. Nacionalni parkovi svakako trebaju služiti i ostvarivanju profita i turističkoj promidžbi zemlje, ali se pretjeranom saturacijom ugrožavaju i temeljne prirodne vrijednosti zbog kojih je neko područje i proglašeno nacionalnim parkom. U novije vrijeme javljaju se nastojanja da se zaštićenim zonama upravlja u skladu s tzv. Sve je jača svijest ljudi o ograničenosti prirodnih resursa i njihovoj neobnovljivosti, a takva uvjerenja dovode do jačanja pokreta za zaštitu prirode. Pod terminom zaštite okoliša podrazumijeva se područje kojemu je zadaća očuvanje zdravog životnog okruženja. Okoliš je prirodno okruženje, zrak, voda, tlo i more, klima, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja te kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek. Ako je uspješno usmjerena i provedena osigurava se cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje prirodnih zajednica te racionalno korištenje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji način za okoliš kao osnovni uvjet održivog 25 Črnjar, M. Da bi se ostvarili uvjeti za održivi razvoj potrebno je slijediti osnovne ciljeve zaštite okoliša, kao što su:26 - trajno očuvanje izvornosti, biološke raznolikosti, prirodnih zajednica i očuvanje ekološke stabilnosti - očuvanje kakvoće žive i nežive prirode i racionalno korištenje prirode i njenih dobara - očuvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika te - unapređenje stanja okoliša i osiguranje boljih uvjeta života. Turizam kao skup odnosa i pojava implicira određeno djelovanje na okoliš. Kako razvoj međunarodnog turizma pokreće svakodnevno veći broj ljudi, koji se u pravilu koncentriraju na prirodne prostore koji su temeljna sastavnica svakog turističkog proizvoda, namećući na taj način izgradnju potrebne infrastrukture, osjećaju se i negativne posljedica tog rasta u prirodi. S druge strane turizam pozitivno utječe na okolinu jer često uključuje najinteresantnije, najatraktivnije i najvrjednije dijelove prirode, podiže svijest javnost o prirodnim i kulturnim vrijednostima, i na taj način ih popularizira te financira njihovo očuvanje. Naime, porast interesa prema proučavanju zaštite prirode i turizma tijekom posljednjih nekoliko godina je rastao uslijed turističkog razvoja i povećanog pritiska na prirodni prostor i nužno je ishodio potrebu za porastom odgovornosti i brige za okoliš. Stanje okoliša je vrlo važna komponenta turističkog vrednovanja svakog resursa tako da je održivo iskorištavanje, zaštita i razvoj prirodnih dobara uvjet bez kojeg nema dugoročnog razvoja turizma. To je baš ono što odvaja odgovorni turizam od konvencionalnog. Da bi bio odgovoran i održiv, turizam mora uvažavati principe i zakonitosti ekosistema na koje se oslanja. Svaki pojedini dio određenog ekosistema jedino može opstati ako sačuvamo ukupni ekosistem. Što je ekosustav raznovrsniji , time je i otporniji na opterećenja i štetne čimbenike iz okoliša, a raznolikost vrsta i njihovih staništa pokazatelj je zdravog ekosustava. Da bi prirodu mogli očuvati, potrebno je održavati staništa i brojnost vrsta koje na njima obitavaju, njegovati ne samo zaštićena, nego i druga prirodno vrijedna područja. Suvremena zaštita prirode obuhvaća očuvanje raznolikosti različitih biljnih i životinjskih vrsta, biološke ravnoteže između različitih populacija i jedinstvenost krajobraza, te uzima u obzir potrebe ljudi koji koriste ta staništa. Zaštita koja ne uključuje naseljena područja, poljoprivredne površine i druge antropogeno korištene prostore poprima birokratsko značenje koje ne može imati pozitivne učinke na cjelokupnu prirodu. Stoga, pokret zaštite prirode mora biti sveobuhvatan i ne odnositi se samo na estetiku i raznovrsnost pejzaža, već na očuvanje svih prostornih, etničkih i regionalnih raznolikosti. Zaštita prirode i turizam su oboje mlade pojave modernog vremena koje imaju zajedničku odgojnu namjenu, a to je upoznavanje i razumijevanje prirode. Zapravo, koordinacija zaštite prirode i turizma je najpotrebnija na odgojnom području jer upravo tu turizam najviše pomaže pokretu za zaštitu prirode. Turizam vrši aktivnu funkciju zaštite i nastoji racionalno koristiti prirodne resurse u turističke namjene, njegovanje pejzaža, kao i uspostavljanje i trajno održavanje ravnoteže u prostoru. Turizam i okoliš su usko povezani; turizam može biti od pomoći u financiranju zaštite kulturne baštine i prirodnih vrijednosti ili u njegovanju tradicijskih prošlosti. Nasuprot tome, loš menadžment turizma može čak na koncu uništiti ove vrednote. Zadaća institucija i nevladinih udruga koje se bave zaštitom prirode je da pobude razumijevanje javnosti za prirodu, promiču i produbljuju saznanja o važnosti bioraznolikosti, upozoravaju na mjere aktivne zaštite i teškoće njihova provođenja. Kako je djelatnost zaštite prirode od posebnog društvenog značaja, o prirodi kao cjelini treba brinuti cijela društvena zajednica. Ona je zadužena za osiguranje što povoljnijih uvjeta održavanja i slobodnog razvitka prirode, te stavljanjem pod posebnu zaštitu određenih dijelova žive i nežive prirode i osiguravanjem najpovoljnijih uvjeta njihovog održavanja i razvitka prema njihovom značenju i svojstvima. Također, zadužena je za osiguranje racionalnog korištenja prirode i njenih dobara bez bitnog oštećenja njenih dijelova, te za sprečavanje štetnih zahvata ljudi i poremećaja u prirodi s ciljem očuvanja autohtonosti prirode. No, dio ekosistema koji je najodgovorniji za to očuvanje jeste lokalna zajednica koja po pravilu može dati značajan doprinos u zaštiti prirode i obogaćivanju turističke ponude. Lokalno stanovništvo prije svega, zajedno sa onima na pozicijama odlučivanja, snosi odgovornost za razvoj ekosistema u kojem živimo. Ono je to koje mora poboljšati konkurentnost vlastite ekonomije i imidža kod potencijalnih posjetilaca. Nadzor nad njegovim razvojem, isto kao i dobit koja se ostvaruje, treba biti u rukama cijele zajednice. Na isti način, oni koji zaista ostvaruju dobit trebaju ulagati u zaštitu i očuvanje životne sredine. Stoga se velika pozornost usmjerava na obrazovanje i razvijanje svijesti lokalne zajednice da očuvanje životne sredine može biti u isto vrijeme i ekonomski isplativo i integrirano u njihov svakodnevni život. Mora se voditi računa o granicama ekosistema unutar kojih se planira razvoj koji može biti održiv samo ukoliko je planiran i razvijan od strane lokalnog stanovništva koje je svjesno granica vlastitog ekosistema. Prije svega, turizam bi trebao biti samo jedan element unutar lokalne ekonomije i mogući potencijal u okviru šire i dugoročnije razvojne strategije koji će ispuniti svoju ekonomsku i društvenu svrhu bez narušavanja lokalne baze prirodnih i ljudskih resursa koji trebaju opstati i nakon što turisti odu. Prema tome, obrazovanje dolazi na prvo mjesto. Turizam u prirodi ima nekoliko glavnih ciljeva, a to su ekološka edukacija posjetitelja i lokalnog stanovništva te zaštita prirodnih područja uz postizanje određene ekonomske koristi. Zaslužan je za afirmaciju i zaštitu osobitih prirodnih i kulturnih vrijednosti od nacionalnog i međunarodnog značaja radi znanstvenog, obrazovnog i rekreacijskog korištenja. Bez posjetitelja koje dovodi turizam, taj se smisao gubi. Naime, turistička djelatnost predstavlja izvor prihoda iz kojih se financira zaštita prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti zaštićenih područja. Turizam bi se zapravo trebao učiniti najodgovornijim za zaštitu prirode, jer je on najveći, najopširniji i najintenzivniji korisnik prostora. Suprotnosti između zaštite prirode i turizma, kojih katkad i nismo svjesni, posljedica su nedovoljnog poznavanja njihove međuzavisnosti i nužne povezanosti njihovih interesa. Svako uništavanje prirodnih dobara nanosi izravne ekološke štete turizmu jer on time ostaje bez svoje prirodne baze i osnovnih uvjeta za razvoj. To pokazuje da je nužno sagledavati probleme zaštite turizma i usklađivati njihove suprotnosti, koje su uvelike povezane. Menadžment zaštite prirode u svijetu Od svog postanka čovjek je upućen na prirodu i njene resurse, i ta veza u suvremenoj eri nije manje značajna. No, ono što se promijenilo jest čovjekov, sve veći, stupanj iskorištavanja prirode i njenih resursa što je dovelo do glasnih zahtjeva za zaštitu prirode, upravo onda kad je stupanj degradacije dostigao svoju kulminaciju. Primitivni su narodi iskorištavali prirodu uglavnom kako bi mogli živjeti, a visokokvalificirani čovjek radi to isto, ali je pretjerano uništava iz sasvim ekonomskih razloga. Kako se svijest o potrebi zaštite prirode nije razvijala u skladu sa sveukupnim razvojem društva tako je pojam zaštite prirode i okoliša relativno novijeg datuma, iako su pojedini segmenti zaštite okoliša već odavno zakonsko regulirani. Pokret za zaštitu prirode, u modernom smislu riječi, pojavio se dosta kasno, kao akcija pojedinaca protiv narušavanja prirode, neplanske urbanizacije, razvoja industrije te neopravdanog bogaćenja čovjeka nauštrb prirode i okoliša. Sagledavajući ove procese o kojima je svijet najprije alarmirala znanost, a potom aktualizirale nevladine udruge zaštite prirode, postupno se razvio odgovarajući sustav menedžmenta zaštite prirodnih resursa na različitim operativnim sredinama. Putovi kojima su se kretali prvi pokušaji zaštite prirode bili su različiti na pojedinim kontinentima i oni su bili preteča naučnog i organiziranog pristupa u zaštiti prirode. Među najstarije poznate mjere za zaštitu prirode spadaju: prva odredba o ograničenju utjecaja dima i pepela koja je donijeta u Londonu 1273. Pritom je važno spomenuti francuskog pisca Jean-Jacques Rousseau koji je učinio revolucionaran pomak u zaštiti prirode pozivajući na povratak prirodi i da se odbace teze njenog negiranja. Prekretnica u zaštiti prirode dogodila se u drugoj polovici 19. U početnim fazama politika zaštite okoliša je bila usmjerena pretežno na ekološke sustave, dok suvremeni pristup zaštiti okoliša je sustavni proces uzimanja pod kontrolu države najvrjednijih dijelova zemlje koji su od posebne znanstvene, kulturne i turističke vrijednosti. Budući da je zakonodavstvo o zaštiti prirode vrlo različito u pojedinim zemljama, radi što bolje zaštite globalne prirodne baštine pojavila se potreba za formiranjem općih svjetskih kriterija zaštite. Stoga je nakon Drugog svjetskog rata osnovan Međunarodni savez za očuvanje prirode IUCN The International Union for the Conservation of Nature. IUCN je najstarija i najveća globalna ekološka mreža na svijetu osnovana 1948. Središnja misija IUCN-a je očuvanje biološke raznolikosti te izvanrednu pažnju pridaje očuvanju od saturacije i promoviranju prirodnih vrijednosti. Razvoj turizma kao masovne pojave i slijedom toga opasnosti da dođe do saturacije pojedinih regija koji su istodobno ekološki osjetljive i u kojima još nisu uspostavljene mjere zaštite je potaknuo članice UN-a još 1945. Scientific and Cultural Organization , odnosno specijaliziranu organizaciju za prosvjetu, znanost i kulturu. Da bi pomirio stavove u težnji korištenja resursa u zaštiti prirode, UNESCO je pokrenuo jedan novi pristup sa kreiranjem Programa Čovjek i biosfera Man and Biosphere — MAB. Program uključuje osnivanje brojnih rezervata biosfere diljem planete u težnji da se integriraju ljudske aktivnosti, istraživanje i zaštita prirodnih vrijednosti. Teritorijalni koncept uključuje jezgru u kojoj su biološke zajednice i ekosistemi strogo zaštićeni. Jezgru u 31 Vidaković, P. Prirodne vrijednosti na listama Čovjek i biosfera i Svjetska kulturna i prirodna baština značajan su resurs turističke ponude brojnih država i sa dobivanjem ovih statusa prirodna dobra dobivaju status turističke reprezentativnosti. Većina zemalja u svijetu, kao i spomenute organizacije, klasificiraju pejzaže u više dijelova zaštićenih područja, pri čemu najviši stupanj zaštite imaju strogi prirodni i specijalni rezervati, nacionalni parkovi, parkovi prirode, spomenici prirode i hortikulturalni spomenici. Navedena područja su zakonima pojedinih zemalja proglašena zaštićenim prostorima sa vlastitom upravom kojoj je osnovna zadaća da zaštiti lokalnu prirodu određenog prostora, odnosno geološke, geomorfološke, pejsažne i biološke vrijednosti. To su dakle prostori ograničenih ljudskih aktivnosti, tj. Brunthlandovo izvješće je objavila Svjetska komisija za okoliš i razvoj World Comission on Environment and Development — WCED 1987. Tim dokumentom se zagovara održivi razvoj te naglašava važnost očuvanja prirodnih resursa. Druga konferencija UN o okolišu i razvoju je održana u Rio de Janeireu 1992. Summit o Zemlji je donijela program djelovanja na pet područja, koji se neposredno tiču i turizma. Ta deklaracija iz Rija sadrži pet temeljnih dokumenata, a to su: Deklaracija o okolišu i razvoju, Deklaracija o šumama, Konvencija o zaštiti klime, Konvencija o biološkoj raznolikosti i Agenda 21. Potonji dokument je opsežan akcijski plan i program održivog razvoja, tj. Pet godina nakon prihvaćanja Agende 21, došlo se do zaključka da postoji veliki jaz između teorijskog i realnog provođenja načela te da postoji i dalje nedovoljna briga za okoliš. Te godine, u Johannesburgu je prihvaćena Deklaracija o odgovornom turizmu u destinaciji na kojoj su postavljena načela održivosti na području gospodarstva, društva i zaštite okoliša. Stoga je nužna šira društvena i organizirana zaštita prirode uz aktivan pristup zaštiti koja podrazumijeva realizaciju raznovrsnih funkcija jednog zaštićenog prirodnog dobra, te napušta statično poimanje zaštite koja ima pretežno konzervatorski pristup. Naime, razvoj zaštite prirode je inicirao evoluciju od pasivne prema aktivnoj zaštiti, s ciljem da se naglasi značaj zaštićenih predjela za obrazovanje, ekonomiju, rekreaciju i turizam. Kao jedan segment aktivne zaštite podrazumijeva se i turističko korištenje zaštićenih prirodnih dobara. Ono što je potrebno je kvalitetan menadžment zaštićenih područja. Menadžment koji određuje granice raznih vrsta opterećenja, predlaže zakonske propise, uvodi preventivne i reparativne tehničke mjere za održavanje potrebne kvalitete zraka, tla, voda i prehrambenih proizvoda i utvrđuje pravila u odnosu na abiotičke i biotičke čimbenike životne sredine. Stoga je neophodno da sastavni dio management plana bude i akcijski plan za razvoj turizma. Usuglašavanje ovih planova u velikoj mjeri pomaže rješavanju pitanja turističkog razvoja i zaštite, pogotovo kod onih zaštićenih prirodnih dobara u čijem je razvoju turizam prioritet. Među brojnim instrumentima koji reguliraju zaštićena područja u svijetu posebno se ističu Međunarodni sporazumi i konvencije od kojih su posebno značajni: 1. Registar Svjetske baštine UNESCO-a Osnovni zadatak joj je utvrđivanje kako prirodne, tako i kulturne baštine, tj. Konvencija pod prirodnom baštinom podrazumijeva:36 a spomenike prirode koje se sastoje od fizičkih ili bioloških formacija, a imaju izuzetnu vrijednost sa estetskog ili obrazovnog stajališta b geološke ili fizičko-geološke formacije i točno određene zone koje su prebivališta ugroženih vrsta životinja i biljaka od izuzetne vrijednosti sa obrazovne i konzervatorske točke gledišta c znamenita mjesta prirode ili određene prirodne zone koje imaju izuzetnu prirodnu vrijednost sa stajališta obrazovanja ili prirodnih ljepota 35 Ibidem. Program Čovjek i biosfera Program Čovjek i biosfera kombinira prirodne i društvene znanosti, ekonomiju i obrazovanje, u cilju poboljšanja ljudskih života i zaštite prirodnih ekosistema, tako promovirajući inovativne pristupe privrednom razvoju, koji je društveno i kulturološki prikladan i ekološki održiv. Ramsarska konvencija37 Ramsarska konvencija o vlažnim staništima donesena je 1971. Ta područja se upisuje na popis vlažnih područja od međunarodnog značaja - Ramsarski popis, na kojem se danas nalazi 1929 područja pokrivajući ukupnu površinu od oko 185 milijuna hektara na svim kontinentima. Natura 2000 NATURA 2000 je najveća koordinirana mreža područja očuvanja prirode u svijetu. To je ekološka mreža sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije. Dosad je u ovu ekološku mrežu uključeno oko 30. NATURA 2000 se temelji na EU direktivama, područja se biraju znanstvenim mjerilima, a kod upravljanja tim područjima u obzir se uzima i interes i dobrobit ljudi koji u njima žive. Zaštita prirode i okoliša u RH Priroda se mijenjala tijekom duge geološke povijesti, neovisno o čovjeku. Razvoj ljudskog društva, međutim, u vrlo kratkom vremenu počeo je značajno mijenjati lice zemlje, prirodne sustave i krajobraze. Prve značajne devastacije prirode izazvale su kod ljudi otpor i sve organiziranije djelovanje protiv posljedica takvih radnji. Hrvatska se razmjerno rano uključila u svjetske trendove o zaštiti okoliša jer su hrvatski znanstvenici o zaštiti prirode počeli razmišljati početkom 19. Ne začuđuje da su prvi poticaji došli od obrazovanoga ekološki svjesnoga građanstva, koje je shvatilo koliko je Hrvatska vrijedna i raznolika u prirodnom pogledu. Ti su pojedinci u početku djelovali neorganizirano, nastojeći prije svega popularizirati prirodne vrijednosti i ljepote, a nešto kasnije javile su se i ideje o zakonskoj zaštiti određenih prirodnih fenomena i područja. Postupno se za prirodu zainteresirala i znanstvena javnost, zastupljena sve većim brojem istraživača. Ubrzo se počelo s prvim pokušajima implementacije zaštite prirode u zakonodavstvo. Premda je ekološko zakonodavstvo bilo razmjerno razvijeno, rezultati zaštite okoliša su bili skromni i ograničeni zbog nepotpunog pristupa, nedostatka sredstava, nedostatka obrazovanih stručnjaka i socijalističke filozofije razvoja. Sukladno donošenju zakona počinju se i organizirati prva društva koja se brinu o zaštiti i očuvanju prirodnih vrijednosti. Tako je već 1893. Ipak, djelatnost zaštite prirode temeljila se u to vrijeme na entuzijazmu pojedinaca i društava te je postojala potreba za institucionaliziranjem djelatnosti zaštite prirode. Godinom početka suvremenog razdoblja organizirane zaštite prirode u Hrvatskoj drži se 1946, kada je osnovan Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti. Godina dana kasnije na temelju tog zakona je osnovan Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti, koji je godinama mijenjao naziv i nadležna ministarstva, a 2003. Te godine odlukom Vlade Republike Hrvatske osnovan je Državni zavod za zaštitu prirode kao središnja stručna ustanova za zaštitu prirode. Prekretnicu u pogledu cjelovite zaštite nekog područja donosi Zakon o zaštiti prirode iz 1960. Nakon toga doneseni su novi Zakoni o zaštiti prirode 1965. Prvi nacionalni parkovi Plitvička jezera i Paklenica trajno su proglašeni zaštićenim 1949. U istom razdoblju zakonom su proglašeni parkovi prirode: Kopački rit 1967. Zaštita okoliša i prirode je područje od iznimnog javnog interesa jer se dotiče svih građana Republike Hrvatske i njihovog zdravlja te zaštite životinjskog i biljnog svijeta. Republika Hrvatska je 1994. Zaštićene prirodne vrijednosti u RH su klasificirane u 3 kategorije:41 - Zaštićena područja - Zaštićene vrste - Zaštićeni minerali, sirovine i fosili Ministarstvo kulture, sukladno Zakonu, zaštićene prirodne vrijednosti raspoređuje u razrede međunarodnog, državnog i lokalnog značaja na temelju stručnog vrednovanja zaštićene prirodne vrijednosti. Sukladno Zakonu o zaštiti prirode, sustav zaštite najvrjednijih i najatraktivnijih prirodnih predjela zasniva na kategorizaciji koja obuhvaća 9 razina zaštite kao što su: strogi rezervat, nacionalni parkovi, parkovi prirode, posebni rezervati, regionalni parkovi i spomenici prirode, značajni krajobraz, park šume i spomenici parkove arhitekture. Prema Upisniku zaštićenih područja Ministarstva zaštite okoliša i prirode stanje 12. Zaštićena područja danas obuhvaćaju 8,48 % ukupne površine Republike Hrvatske, odnosno 12,07 % kopnenog teritorija i 1,94 % teritorijalnog mora. Najveći dio zaštićene površine su parkovi prirode 4,77 % ukupnog državnog teritorija. Nacionalne parkove i parkove prirode proglašava Hrvatski sabor. Stroge i posebne rezervate proglašava Vlada RH uredbom na prijedlog Ministarstva. Regionalni park, značajni krajobraz i park-šumu koji se nalaze na području županije ili grada proglašava županijska skupština ili gradska skupština uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede i šumarstva. Spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture koji se nalazi na području županije ili grada proglašava županijska skupština ili gradska skupština uz prethodnu suglasnost Ministarstva. Javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode osniva Vlada RH, a za upravljanje ostalim zaštićenim područjima javne ustanove osnivaju jedinice područne regionalne samouprave odlukom županijske skupštine. Zakon o zaštiti prirode iz 2003. Agencija za zaštitu okoliša je neovisna javna ustanova osnovana odlukom Vlade Republike Hrvatske za prikupljanje, objedinjavanje i obradu podataka o okolišu. Potreba za osnivanjem Agencije definirana je strateškim dokumentom u zaštiti okoliša - Strategijom zaštite okoliša Republike Hrvatske, koja ju pozicionira kao središnje stručno tijelo i mogućeg promotora održivoga razvoja. Također, osnivanje Agencija predviđa se Planom provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između RH i EU, te usklađivanjem nacionalnog pravnog i institucijskog okvira u području zaštite okoliša s pravnim okvirom Unije, kao i potrebom za dogradnjom infrastrukture nužne za efikasnu provedbu politike zaštite okoliša. Suvremeno ekološko zakonodavstvo u EU je vrlo složeno i tehnički sofisticirano, te zahvaća širok dijapazon ekoloških problema, tako da su potrebni značajni napori da bi se stvorio pravni ekološki okvir za vođenje ekološke politike kompatibilne s politikom EU. Veliki dijelovi RH spadaju u posebna zaštićena područja i posebna područja očuvanja čemu svjedoči i program Natura 2000 koji je namijenjen različitim faktorima u Hrvatskoj koji se bave zaštitom prirode, kako bi se uspostavila integrirana ekološka mreža koja će biti usklađena sa zakonodavstvom EU, te koji će osmišljavati i provoditi projekte za zaštitu i očuvanje prirode slične projektima koji će se u budućnosti kandidirati za strukturne fondove EU. Što se pak tiče mogućnosti razvoja geoturizma u Hrvatskoj, vrlo značajan element u njegovom razvoju te u zaštiti okoliša jest činjenica da je Hrvatska po bogatstvu krških fenomena i biološkoj raznolikosti jedna od najvažnijih zemalja u svijetu, zbog čega je 2003. Takvo bogatstvo raznolikosti ekoloških sustava i staništa proizlazi iz zemljopisnog položaja Hrvatske na međi nekoliko biogeografskih regija, razvedenošću reljefa, geološkim, hidrološkim i klimatskim uvjetima. Krška područja, zbog bogatstva endemičkih vrsta i životnih zajednica, te osebujne morfologije i krajobraza, vrijedna su u svjetskim razmjerima. Naime, prema koeficijentu biološke raznolikosti, odnosno broju biljnih i životinjskih vrsta po jedinici površine, otprilike u trokutu Karlovac- Rijeka- Zadar se ubraja najbogatije u Europi, sa više biljnih i životinjskih vrsta nego npr. KONCEPT GEOTURIZMA U SVIJETU U današnje vrijeme, turističko tržište pokazuje tendenciju porasta turista sa novim interesima što predstavlja jedinstvenu priliku da se vrijednosti geološke raznolikosti prezentiraju kroz turističku ponudu. Georaznolikost, odnosno raznovrsnost geoloških i geomorfoloških pojava u prirodi, koji imaju svoju ulogu u sistemu zaštite prirode i zaštićenih prirodnih dobara, u sustavu prirodnih vrijednosti zauzima značajno mjesto. Geološka raznolikost značajan je prirodni čimbenik na kojem se temelji biološka, kulturna i krajobrazna raznolikost određenog područja i predstavlja potencijal za razvoj znanstveno-edukativnog turizma kao specifične turističke ponude. Upravo se georaznolikost i geobaština stavljaju u vezu sa relativno novim oblikom turizma koji promovira ovakve vrijednosti prirode. Riječ je, naravno, o geoturizmu. Da bi razumjeli što je geoturizam, potrebno je najprije definirati njegovu turističku osnovu, tj. Georaznolikost je svojstvo životne sredine kojim ona osigurava puno funkcioniranje života, ali i održavanje ljudskih, prije svega društveno-ekonomskih funkcija. Predstavlja raznolikost nežive prirode, a obuhvaća geološku i geomorfološku raznolikost. Čine ju različite vrste stijena, minerala, fosila, reljefnih oblici, podzemni objekti i strukture te procesi koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja. U objekte geonasljeđa spadaju sve geološke, geomorfološke, pedološke i posebne arhitektonske vrijednosti nastale u toku formiranja litosfere, njenog morfološkog uobličavanja i međuzavisnosti prirode i ljudskih kultura, koje zbog izuzetnog naučnog i kulturnog značaja, kao dio jedinstvenog geobaštine svijeta, moraju biti posebna briga svih društvenih skupina. Da bi se objekt geološke baštine izdvojio potrebno je da ispunjava uvjete kao što su rijetkost, trenutno stanje, reprezentativnost, raznolikost, naučni i edukacijski kriteriji. Drugi pak smatraju da geoturizam ima uži kontekst i da se tiče posjeta i obilaska posebnih geoloških i geomorfoloških lokaliteta, sa ciljem rekreacije i učenja o prirodi Newsome, Dowling, 2006. Prema tom shvaćanju, geoturizam se stavlja u tijesnu vezu sa geonasljeđem. Geoturizam je u porastu diljem svijeta i predstavlja uzbudljiv predmet koji je nastao iz povezanosti između geologije i turizma. Dok interes za oba predmeta postoji još od pamtivijeka, tek posljednjih nekoliko godina turizam sa naglaskom na geološke karakteristike je stavljen u središte pozornosti, posebice osnivanjem prvih geoparkova. Danas geoturizam predstavlja 'dodanu vrijednost' u međunarodnom turizmu i mnoge zemlje se fokusiraju na njegov razvoj. Npr, Iran je osnovao nekoliko geoturističkih atrakcija i uredio prilaze mnogim špiljama s ciljem privlačenja međunarodnih i regionalnih turista. Portugal ima velike potencijale u razvoju geoturizma, te se njegov prvi geopark Naturtejo Geopark smatra jednim od najvećih i najvažnijih geoparkova u Europi. Zapravo, svugdje diljem svijeta iskustava zemalja u geoturizmu se značajno razvijaju. Koncept geoturizma potiče holistički pristup turizmu koji uključuje brojne aspekte utjecaja turizma na određeno mjesto. National Geographic udruženje je skovalo termin geoturizma 2007. Svakako da geodiverzitet može u istoj mjeri interesirati turiste, kao i živi svijet unutar ekoturizma. Zapravo, turizam na bazi geodiverziteta, ne bi smjelo promatrati van ekoturizma, jer i on ima naglašenu obrazovnu funkciju i u službi je boljeg razumijevanja i zaštite prirodnog nasljeđa. Takve odlike geoturizma bi morale biti u uskoj povezanosti sa održivim razvojem, tj. Upravo je održivo putovanje kamen temeljac za geoturizam, oblik putovanja kojemu je cilj održati ili unaprijediti geografski karakter mjesta, njegov 50 Newsome, D. Zapravo, svaka grupa objekata geonasljeđa zahtijeva poseban pristup u proučavanju, prezentaciji i valorizaciji učiniti. Prilikom sagledavanja složenog karaktera objekta geonasljeđa, koji predstavlja samo segment ukupnog geodiverziteta, uočavaju se njegove specifičnosti Različite kategorije objekata geonasljeđa razvrstavaju se prema opće prihvaćenoj podjeli na:52 o objekt geonasljeđa naučne vrijednosti, o objekt geonasljeđa obrazovnog značaja, o objekt geonasljeđa jedinstven u određenom području promatranja, o objekt geonasljeđa estetske vrijednosti. Poseban značaj imaju geoobjekti edukativnog značaja s obzirom na to da se sa njihovim izdvajanjem i zaštitom vrši ulaganje u kvartarni sektor menadžmenta,tj. Samo ostvarivanjem aktivne zaštite i definiranjem optimalne namjene neće doći do ugrožavanja objekata geonasljeđa. Takvom zaštitom omogućilo bi se:53 1 očuvanje trajnosti i unapređenja zajedničkog nasljeđa za budućnost; 2 međugeneracijska jednakost, odnosno, očuvanje resursa geonasljeđa za buduće generacije, što je u duhu održivog razvoja; 3 kontinuitet naučnih istraživanja i razvoj privrede; 4 obrazovanje; 5 sprečavanje narušavanja ambijentalnog izgleda Ipak,moglo bi se reći da još uvijek ne postoji adekvatna turistička prezentacija geonasljeđa u smislu edukativnog, ekoturizma ili geoturizma. Geoturizam putem uvažavanja geoloških procesa i pojava nastoji doprinijeti boljoj interpretaciji i razumijevanju životne sredine. To se postiže kroz: - adekvatnu prezentaciju atrakcija; - otvaranje posebnih tipova smještajnih kapaciteta georesorti ; - aktivnosti i interpretacije koje uključuju edukativne rute, pješačke staze, posjetiteljske centre, brošure i turističku propagandu; - planiranje i menadžment koji uključuju zaštitu georaznolikosti, osmišljavanje turističkih lokaliteta i stručan odnos prema posjetiteljima. Definiranje i začetak geoturizma Suvremeni pristup promociji krajolika na geološkoj osnovi je bio prepoznat i označen kao 'geoturizam' u 1990-tim kada je prvi put i definiran kao vrsta turizma specijalnih interesa u kojemu su sudionici prvenstveno bili motivirani svojom predanošću prema geološkim istraživanjima. Prvi pokušaj konceptualizacije definicije geoturizma je napravio Hose čija se definicija temelji na geologiji i geomorfologiji, te od donošenja definicije 1995. Kao posljedica toga, 2000. Tourtellota i njegove supruge, S. Bensusen, kao odgovor na zahtjeve stvaranja pojma i koncepta obuhvatnijeg od pojma ekoturizma i održivog turizma. Iako je skovan par godina ranije, ovaj koncept javno je predstavljen 2002. U prosincu 2005, država Arizona u Sad-u i Sonora u Mexicu su potpisale povelju s namjerom da promoviraju održivi turizam i destinacijsko upravljanje u regiji Sonoran Desert. Ovaj je projekt uključivao pripremu mape - geoturističkog vodiča i odgovarajuće internetske stranice kao dva geoturistička proizvoda koja obuhvaćaju kako kulturne, tako i ekološke brige da bi predstavili geološki fenomen turistima. Ovo je bila četvrta geoturistička povelja izdana širom svijeta i prvi transnacionalni napor poduzet od Nacionalne geografske zajednice. U prvom međudržavnom geoturističkom projektu, odlučeno je da se osnuje Geoturističko vijeće koje će promovirati načela geoturizma, poticati destinacijsko upravljanje u regiji te ulagati napore za razvijanje regionalne mape vodiča. Poglavlje National Geographic-a o geoturizmu naglašava aspekte održivog turizma kao što su odgovarajuće planiranje, zaštita destinacije, očuvanje resursa, interaktivno tumačenje, turističko zadovoljstvo i koristi za zajednicu, a to su, ujedno, i aspekti 54 Newsome D. Stoga, ova definicija stvara jasnu dilemu jer proširuje koncept geoturizma do višedimenzionalnih aktivnost i dovodi do hibridizacije koncepta. Naime, važno je ustanoviti definiciju geoturizma koja je više specifična iz razloga što takav pristup određuje smjer u kojemu trebamo usmjeriti našu pozornost u području marketinga, interpretacije, managementa i konzervacije. Osim spomenutih, brojni stručnjaci iz područja turizma su pokušali definirati pojam pri čemu se razliku dvije skupine definicija. One u kojima je prednost dana geografskim značajkama definicija National Geographic-a , te one u kojima je izražen geološki i geomorfološki aspekt mjesta. Newsome i Dowling 2010. Upravo su ova dvojica autora geoturizmu dala samostalan identitet, stavili geoturizam u prepoznatljiv okvir i odvojili ga od pokroviteljstva ekoturizma te predstavili kao samostalan oblik turizma. Unapređuje turizam geo-područja i očuvanje geo-raznolikosti te razumijevanje geo-znanosti putem uvažavanja prirode i učenja. Ovo je ostvareno putem nezavisnih posjeta geološkim sadržajima, korištenjem geo-putova, organiziranih tura, geo-aktivnosti i pokroviteljstva posjetiteljskih centara. Prema tom okviru opseg geoturizma je donekle jasan i ograničen. S jedne stane temelj razvoja su geološke i geomorfološke značajke, pritom ne zanemarujući važnost infrastrukture, suprastrukture, tumačenja, planiranja i managementa. Geoturizam nije samo geološki fenomen već se bazira se i na turističkim sadržajima i uslugama, turističkom upravljanju, geološkim lokalitetima, učinkovitoj interpretaciji, fleksibilnom planiranju i skupom zanimljivih aktivnosti. S druge strane, većina aktivnosti i procesa koji se odvijaju na geolokalitetima su različiti za određene destinacije. Geoturizam teži i nastoji da afirmira sve ono što regiju čini autentičnom, sve osobine po kojima se ta regija razlikuje od drugih regija i one koje su karakteristične samo za nju. On traži originalnost i poseban karakter svakog mjesta i valorizira te potencijale. Prema tome, privući geoturista znači usmjeriti mu pažnju na sve prirodne i ljudske atribute koje čini mjesto privlačnim za posjetu. To, naravno, uključuje floru i faunu, povijesne strukture, tradicionalnu arhitekturu, i sve stvari koje pridonose kulturi, kao što je lokalna glazba, kuhinja i poljoprivredne tradicije koje ju podupiru, lokalne rukotvorine, plesove, umjetnosti i tako nadalje. Smatra se da su geoturisti posjetioci koji nastoje uživati u lokalnim bogatstvima i u potpunosti prihvatiti duh zajednice. Sa stajališta domaćina, to su gosti kojima je lako udovoljiti i kojima je autentičnost iznad svega. Prema anketi Travel Industry of America u kojoj je sudjelovalo 55 milijuna Amerikanaca, geoturizam podrazumijeva sve aspekte putovanja, ne samo njegov okoliš. Studija je izdvojila tri skupine turista oko 36% koji imaju najveći geoturistički potencijal tj. Tri identificirana segmenta su:58 1. Geo sawys ili urbano osviješteni, do 35 godina, visoko educirani i ekološko svjesni 2. Urban sophisticated ili urbano profilirani, imućni, fokusiraju se na kulturne i društvene aspekte turizma 3. Good citizens ili dobri građani, stariji, manje iskustveni, ali društveno svjesni. Međutim, osim toga malo je učinjeno po pitanju definicije geoturista. Druga, rekreativna skupina obuhvaća pojedince ili skupine sa interesom za različite geološke i geomorfološke atrakcije, npr. S druge strane Farsani i sur. Zapravo, može se zaključiti da se profili geoturista značajno razlikuju, ali ono što ih čini sličnima jest zanimanje za geologiju. Naime, mogu obuhvaćati predane 58 Newsome, D. Vlade i srodne organizacije koje su potpisale ovu Izjavu o načelima su poduzele prvi korak u prihvaćanju strategije geoturizma. Nakon obvezivanja provođenja strategije geoturizma, potpisnici rade zajedno sa lokalnom zajednicom radi utvrđivanja njihovih ciljeva. Integritet mjesta: unaprijediti geografski karakter razvijanjem i poboljšanjem na način koji je karakterističan za domaćine, odražava svoju prirodnu i kulturnu baštinu, kako bi se potaknula tržišna diferencijacija i kulturni ponos. Međunarodne norme: Pridržavati se načela utjelovljena u WTO Globalnom Etičkom kodeksu za turizam i načela Povelje kulturnog turizma osnovana od strane Međunarodnog vijeća za spomenike i mjesta ICOMOS. Tržišna selektivnost: Poticati rast u turističkim tržišnim segmentima koji će najvjerojatnije cijeniti, poštovati i širiti informacije o osobitim značajkama mjesta. Tržišna raznolikost: Poticanje cijelog niza odgovarajuće hrane i smještajnih kapaciteta, kako bi se privukao cijeli demografski spektar tržišta geoturizma i tako povećala gospodarska otpornost tijekom kratkoročnog i dugoročnog perioda. Turističko zadovoljstvo: Osigurati da zadovoljni, uzbuđeni geotouristi ponesu nove priče sa odmora doma i potaknu prijatelje da dožive istu stvar, čime se osigurava nastavak potražnje za odredištem. Angažman u zajednici: Turizam baziran na zajedničkim resursima u najvećoj mogućoj mjeri, poticanje lokalnih malih tvrtki i građanskih skupina za izgradnju partnerstva s ciljem promicanja i pružanja osebujnog, iskrenog iskustva posjetitelju. Pomoći tvrtkama razviti pristup turizmu koji se temelji na prirodnim područjima, povijesti i kulturi, uključujući hranu i piće, lokalne zanate, performanse, itd. Zaštita i poboljšanje privlačnosti odredišta: Potaknuti tvrtke da održavaju prirodna staništa, lokalitete, estetsku privlačnost i lokalnu kulturu. Spriječiti degradaciju kontroliranjem količine turista unutar maksimalno prihvatljivih granica. Tražiti poslovne modele koji mogu raditi profitabilno unutar tih granica. Koristiti uvjeravanje, poticaje i pravne ovrhe prema potrebi. Uporaba zemljišta: Predvidjeti razvojne pritisake i primijeniti tehnike kako bi se spriječila neželjena prerazvijenost i degradacija. Sadržavati raštrkane resorte i kuće za odmor, osobito na obalama i otocima, kako bi se zadržala raznolikost prirodnog i scenskog okruženja te osigurao domaćinima daljnji pristup obali. Očuvanje resursa: Poticanje poduzetnika da minimaliziraju zagađenje vode, kruti otpad, potrošnju energije, korištenje voda, uređenje okoliša sa kemikalijama, i pretjerano svijetlu noćnu rasvjetu. Oglašavanje ove mjere na način da privlači veliko, ekološki simpatično turističko tržište. Planiranje: Prepoznati i poštovati neposredne gospodarske potrebe, bez žrtvovanja dugoročnog karaktera destinacije i potencijala geoturizma. Gdje turizam privlači migracije radnika, razviti nove zajednice koje same poboljšavaju destinaciju. Boriti se za diversifikaciju gospodarstva i ograničiti priljev stanovništva na održive razine. Usvojiti javne strategije za ublažavanje praksa koje su nespojive sa geoturizmom i koje štete imidžu destinacije. Interaktivno tumačenje: Angažirati zajedno posjetitelje i domaćine da se educiraju o mjestu. Poticati stanovnike da promiču prirodnu i kulturnu baštine svojih zajednica tako da turisti mogu steći bogatije iskustvo, dok će domaćini jačati svoj lokalni ponos. Evaluacija: Uspostaviti proces procjene da se provodi redovito od strane neovisne osobe koja predstavlja sve interese dionika, te javno objavljivati rezultate evaluacije 45 4. Koncept održivog turizma u ruralnim područjima Ideja održivosti započela je u vezi sa korištenjem obnovljivih resursa i to u značenju da je neka aktivnost održiva ukoliko se može odvijati u nedogled. No,ukoliko se neki resurs koristi vremenski brže nego što je moguće da se regenerira, tada će se vjerojatno smanjivati i njegovo korištenje nije održivo. Prema općenito prihvaćenoj definiciji razvoj je održiv ako prirodni ekosustavi služe kao resursi stalnog rasta proizvodnje i potrošnje bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje vlastite potrebe. Termin 'održivi razvoj' je ušao u opću terminologiju 80-tih godina kako bi se ukazalo na povezanost razvoja i zaštite okoliša. Prvo ozbiljnije i znanstvenije poimanje održivog razvoja prikazano je izvještajem Brundtlandske komisije, prema kojemu je održivi razvoj 'razvoj koji zadovoljava potrebe današnjeg naraštaja bez ugrožavanja budućih naraštaja'. Uključivanjem UN-a s programom zaštite okoliša UNEP daje se koncepciji održivog razvoja dodatni poticaj iako još ne postoji konsenzus oko termina održivi razvoj. Pri tome ruralni turizam se mora sagledati kao bitna sastavnica održivog razvoja i predstavlja zajednički naziv za sve posebne oblike turizma u ruralnim područjima geoturizam, ekoturizam, edukacijski turizam. Ruralni turizam značajan je čimbenik u aktivaciji i održivom razvoju ruralnih područja koji pomaže očuvanju lokalnog identiteta, tradicije i običaja, štiti okoliš, jača autohtonu, tradicijsku i ekološku proizvodnju te pomaže razvoju ruralnih krajeva na osnovu održivog razvoja. Prema WTO-u, ekonomske, društvene i estetske potrebe trebaju biti zadovoljene uz održavanje kulturnog integriteta i biološke raznovrsnosti. Utvrđivanju općih pravila ponašanja u turizmu doprinosi Agenda 21, koju su u Riju 1992. Taj 61 Newsome, D. Njoj je uslijedila Agenda 21 za turističku privredu koja je usvojena 1995. Taj dokument subjektima u turizmu određuje djelovanje i aktivnosti u cilju očuvanja životne sredine i održivog turizma u 21. Prema UNWTO-u, održivi razvoj turizma zahtijeva informirano sudjelovanje svih relevantnih dionika, kao i snažno političko vodstvo kako bi se osiguralo široko sudjelovanje i stvaranje konsenzusa. Održivi turizam bi također trebao održavati visoku razinu turističkog zadovoljstva, jedinstvenog iskustva, podizanje svijesti o održivosti i promicanje prakse održivog turizma. Koncept održivog turizma nije nikakva novost kod turističkog planiranja destinacija, no u prošlosti se taj koncept prvenstveno odnosio na podupiranje i očuvanje ekološke ravnoteže okoline i minimiziranje negativnih utjecaja masovnog turizma. Sam koncept geoturizma je blisko povezan s tim konceptom, ali znatno proširen jer ne samo da ima veze sa očuvanjem geografskog karaktera destinacije nego uvažava punu kombinaciju prirodnih obilježja i karaktera ljudi koje razlikuju jednu destinaciju od druge. Geoturizam obuhvaća obje komponente, kako kulturalnu, tako i onu vezanu sa očuvanjem okoline, kao i utjecaj i važnost turizma na ekonomiju i životne stilove u destinacijama. Obuhvaća niz elemenata koje sadrže pojam održivog turizma - predanost kako bi se poboljšala lokalna ekonomija te smanjenje negativnih utjecaja na okoliš i lokalnu kulturu. Održivost je sposobnost za život i razvoj unutar vlastitih sredstava, bez degradacije ili iscrpljivanja izvora. Ideja geoturizma i pridružena ideja održivog turizma koja je usmjerena na područja ljudske kulture i povijesti počiva na ideji da putnik podržava lokalne tvrtke koje ističu posebne značajke svoje okoline, promicanjem i korištenjem domaćih proizvoda i usluga. Ovaj pristup vodi da lokalni stanovnici cijene ono što imaju u svojim dvorištima te obrazovanju putnika u područjima posebne vrijednosti. Naime, putovanje u određene destinacije omogućava doprinos mjestu kojeg se posjećuje. Uz sudjelovanje u aktivnostima u regiji i odabiranju kupnje lokalnih roba i usluga posjet će imati povoljan utjecaj na lokalno gospodarstvo i pomoći očuvanju tih ponuda u nadolazećim godinama. Glavni cilj ovakvog vida turizma je da se omogući ljudima uživanje i stjecanje znanja o prirodnim, historijskim i kulturnim karakteristikama jedinstvenog okruženja, uz očuvanje integriteta mjesta i poticanje ekonomskog razvoja i dobrobiti lokalne zajednice. Neophodno je poboljšati kvalitetu života, ekonomski razvoj, individualno blagostanje i to putem smanjenog korištenja neobnovljivih resursa i pritiska na životnu sredinu i čovjeka. Još jedna važna karakteristika održivog turizma 47 jest da ne zloupotrebljava već štiti svoj proizvod, tj. On štedi resurse, poštuje lokalnu kulturu i tradiciju, ekološko svjesni putnici štite tvrtke koje smanjuju zagađenje, otpad, potrošnju energije, korištenje voda, uređenje okoliša, korištenje kemikalija i prekomjernu noćnu rasvjetu. Strani posjetitelji uče lokalni bonton, uključujući najmanje nekoliko ljubaznih riječi na lokalnom jeziku dok stanovnici uče kako se nositi sa stranim očekivanjima koji se mogu razlikovati od njihovih vlastitih. Cilja na kvalitetu, a ne na količinu. Odredišta mjere turistički uspjeh ne samo na temelju broja posjetitelja, već po dužini boravka, kako oni troše svoj novac i po kvaliteti njihovih iskustava. Također, turističke djelatnosti minimiziraju utjecaj na okoliš i lokalne tradicije jer se kreću u malim skupinama. Geoturizam, kao podkomponenta u oblasti održivog turizma, teži da postigne rezultate održivog razvoja. Zapravo, planiranje i razvoj turističke infrastrukture, njeno daljnje poslovanje kao i marketing treba usredotočiti na ekološke, društvene, kulturne i ekonomske kriterije održivosti. Uključuje koncept održivog turizma, prema kojem bi destinacije trebale ostati netaknute za buduće generacije, dok omogućuje očuvanje i jačanje lokalnog karaktera ruralnih područja. Geoturizam također usvaja načelo iz eko- turizma, da turistički prihodi mogu promicati konzervaciju, i proširuje taj princip izvan same prirode putovanja kako bi obuhvatio kulturu i povijest, kao i sve prepoznatljive karakteristike mjesta. Lokalne tvrtke i građanske skupine se pridružuju da pruže osobito, autentično iskustvo posjetitelja. Stanovnici otkrivaju vlastitu baštinu učeći da ono što uzimamo zdravo za gotovo može biti zanimljivo turistima. Kako lokalni ljudi razvijaju ponos i vještine da iskažu posebnosti svog mjesta, turisti dobivaju više prilikom posjeta. Turistička poduzeća unajmljuju lokalne radnike, i koriste lokalne usluge, proizvode i dobavljače. Kad članovi zajednice budu razumjeli prednosti geoturizma, preuzeti će odgovornost za upravljanje destinacijom. Putnici traže tvrtke koje naglašavaju karakter mjesta. Zauzvrat, lokalni dionici koji primaju ekonomske koristi cijene i štite vrijednosti navedene imovine. Oduševljeni posjetitelji donose kući nova znanja. Njihove priče potiču prijatelje i rodbinu da dožive istu stvar, što donosi neprekinuto poslovanje za odredište. S ciljem premošćivanja jaza između zajednica koje nemaju pristup financijskim uslugama i globalnom kapitalu sa mogućnošću poboljšanja života lokalnih zajednica širom svijeta osnovan je Geotourism Investment Fund. To je financijski mehanizam uspostavljen za financiranje komunalnih održivih turističkih poduzeća. Savez pruža tehničku pomoć u rješavanju glavnih uzroka neuspjeha malih kapaciteta u lokalnom vlasništvu i radi u partnerstvu sa lokalnim zajednicama za promicanje i pružanjem prepoznatljivog i autentičnog iskustva posjetiteljima. Povezanost geoturizma sa ostalim oblicima turizma Svjetsko turističko tržište zadnjih nekoliko godina je doživjelo strukturne promjene te je istodobno ekološka svijest ljudi, o toliko neophodnoj zaštiti svih segmenata okoliša, ojačala. Povećana svijest o zaštiti okoliša kao reakcija na negativnosti koje je prouzročio masovni turizam dovela je do preraspodjele turističkih tokova na manje saturirana područja te otklon od masovnog turizma prema selektivnim oblicima turizma. Kao rezultat toga pojavili su se novi koncepti turizma kao što su alternativni turizam, održivi turizam i sl. Poslije 90-tih godina 20. Sukladno tome, posebne vrste turizma postaju veoma zastupljena tema diskusija i veliki broj stručnjaka nastoji definirati spomenute pojmove što rezultira obilnim definicijama i nedoumicama koje dovode do nesposobnosti mjerenja i vrednovanja učinaka. Geoturizam, kao jedna od novih formi održivog turizma, je još nedovoljno istražena i definirana. Upravo nedostatak službene definicije geoturizma je doveo do miješanja opsega geoturističkih aktivnosti s drugim vrstama turizma, posebno sa održivi turizmom i ekoturizmom. Konceptu geoturizma su najbliži ekoturizam i agroturizam, iako je geoturizam znatno širi pojam turizma koji obuhvaća obje komponente, kako kulturalnu, tako i onu vezanu za očuvanje okoline. Neki stručnjaci pretpostavljaju da je geoturizam u vezi sa prirodnim i kulturnim turizmom, dok Newsome i Dowling smatraju da predstavlja presjek turizma na prirodnim područjima i ekoturizma. Slijedom toga, komparativnom metodom su utvrđene sličnosti i razlike među pojedinim pojmovima. Postoji pregršt definicija održivog turizma, no još uvijek ne postoji jedinstveno prihvaćena definicija među njima. Održivi turizam i ekoturizam su pojmovno veoma blizu i idu gotovo ruku pod ruku. No ipak, održivi turizam nije isto kao i, kao što geoturizam nije isto što ekoturizam. Može se reći da je održivi turizam, turizam koji ne dovodi do kvarenja ili propadanja određene destinacije i lokalnog društva, krovni pojam pod kojim je kategoriziran ekoturizam i geoturizam. Ekoturizam je ekološko održivi turizam, s naglaskom na prirodna područja. Njegov cilj je promicanje ekološkog i kulturnog razumijevanja, poštovanje i očuvanje. S druge strane, geoturizam je ekoturizam sa istaknutom geološkom tematikom, odnosno vezan je za geološka mjesta i njihove značajke, uključujući geomorfološka mjesta i krajolike. Međunarodno društvo za ekoturizam je 1991. S druge strane, geoturizam grupira obje kategorije okoliš i zajednicu i gleda na njih kao na cjelinu. Ako područje ima bogatu okolišnu osnovu onda je kvalificiran za ekoturizam, ali ako ima jedinstvenu kulturu te značajne geološke pronalaske onda se odnosi na pojam geoturizma. Dok se ekoturizam fokusira na prirodu, geoturizam se odnosi na sve što određeno mjesto čini upečatljivim i jedinstvenim. Neupitno je održivi turizam, ali se fokusira na važnost mjesta. Fokusira se na prepoznavanje mogućnosti koje postoje za izgrađivanje karaktera mjesta, i tako obogaćuje iskustvo pri putovanju te kvalitetu lokalne zajednice. Upravo lokalne zajednice najviše stavljaju na kocku i mogu najviše izgubiti ulaskom na rastuće svjetsko turističko tržište što može dovesti do daljnje destrukcije prirodnih resursa. Kapitalizacija privede, odnosno očuvanje kroz korištenje, može biti još samo jedan način uništavanja resursne osnovice što neupitno sa sobom povlači uništavanje kulturnih obrazaca lokalnog stanovništva koji tradicionalno žive u okolišu i od okoliša koji se komercijalizira. Slijedom udovoljavanja turistima ne samo da se riskira nego i žrtvuju prave vrijednosti i specifičnosti mjesta, koje su u prvom redu tog gosta privukle tamo. Poznato je da upravo ti 69 Ibidem, str. Uslijed globalizacije koja čini lokalnu ekonomiju sve težom, prirodna i kulturna komercijalizacija koja ima izričito eksploatiran profitni karakter dovodi do osiromašenja i nepovratne destrukcije resursa i duhovnosti lokalnog stanovništva. Specifične vrste turizma, gdje spada i geoturizam nastoje preokrenuti ovakav trend uključivanjem lokalne zajednice i lokalnih poduzetnika u što većoj mjeri u procese društvenog razvoja. Obje vrste turizma naglašavaju minimaliziranje utjecaja turizma na okolinu s ciljem održavanja harmonije ekološke i socijalne osjetljivosti područja, naglašavajući ulogu lokalne zajednice u nadgledanju te aktivnom sudjelovanju razvoja destinacije što su upravo najvažniji principi razvoja održivog turizma. Zajedničko, objema vrstama turizma, je da teže zaštiti životnu sredinu, poboljšati kvalitetu života lokalnog stanovništva te educirati posjetitelje, ali i rezidente. Naime, važan aspekt geoturizma su interpretativne informacije, koje dovode rezidente u interakciju s turistima, upoznavajući ih sa posebnostima mjesta. Prema Dowling-u,70 postoji pet ključnih načela koja definiraju ekoturizam na sljedeći način: temelji se na prirodi, ekološki je održiv, ekološki edukativan, lokalno koristan i ostvaruje turističko zadovoljstvo. Skup načela geoturizma se može razviti na sličan način i sastoji se od: temelji se na geologiji, ekološki je edukativan, izaziva turističko zadovoljstvo, održiv je i donosi koristi lokalnoj zajednici. Temelji se na geologiji Prepoznavanje i identifikacija geopodručja u cilju izrade popisa geoturističkih resursa je vrlo važan aspekt planiranja razvoja geoturizma. Geoturizam se može odvijati na različitim mjestima, uključujući urbane sredine, poluurbane lokacije, kamenolome, rudnike, poljoprivredna zemljišta, udaljena prirodna područja i zaštićena područja poput nacionalnih parkova, prirodnih rezervata i nacionalnih spomenika. Ekološka edukacija Obuhvaća posebne načine prenošenja i tumačenja aspekata geoturizma putem izrade brošura koji informiraju posjetitelje prije posjeta i na samom mjesta; projektiranje lokacije vidikovaca 70 Newsome, D. Ključni aspekt su dostupnost i stručnost geo-vodiča što pak ovisi o mogućnostima financiranja i usavršavanja. Turističko zadovoljstvo Stupanj zadovoljstva posjetitelja ovisi o raspoloživosti i kvaliteti prilaza značajnim geo- područjima, te u slučaju udaljenih lokacija o stupnju sigurnosti prilaza. Značajna sastavnica geoturizma je kvaliteta interpretacije. Posjetitelji će uvijek ocijeniti njihova iskustva bolje ako su naučili nešto o krajoliku i geologiji mjesta koje posjećuju. Detaljne, privlačno pružene informacije te kvalitetno vođenje su stoga neophodni u povećavanju stupnja zadovoljstva. Održivost Geoturizam je jedna od vrsta turizma koja podupire zaštitu geobaštine putem promocije i širenja znanja o geoturizmu i geomorfologiji. Povećana razina svijest o geoturizmu može igrati značajnu ulogu u dobivanju potpore od različitih sektora prilikom iniciranja ili pak nastavka geokonzervatorskih projekata. Održivost se isto tako može smjestiti u ekonomske okvire. Naime, održivost turističkih poduzeća je ovisna o dobro očuvanim i upravljanim područjima koja proizvode veliki stupanj zadovoljstva posjetitelja. Lokalno koristan Koristi koje lokalna zajednica ima od geoturizma se očituju u zapošljavanju lokalnih ljudi, kao vodiča i uslužnog osoblja unutar geoturističkih aktivnosti i sadržaja. Geoturizam potiče načelo da prihodi od turizma pružaju mjesni poticaj da se zaštite turističke atrakcije, a u isto vrijeme proširuje princip očuvanja prirode u smislu ujedinjavanja svih karakteristika koje pridonose karakteristikama mjesta. Unatoč sličnostima između obilježja ekoturizma i geoturizma, postoje očita odstupanja. Prvenstveno gdje se pojmovi ekoturizma i geoturizma razilaze su njihovi prefiksi. Dok se ekoturizam odnosi prvenstveno na ekologiju i očuvanje prirode, geoturizam se brine o geografskom području, koji ne samo se odnosi ne samo na okoliš, već obuhvaća i kulturu, gastronomiju i umjetnost. Upravo je prepoznavanje važnosti očuvanja abiotskih obilježja dovelo do značajnih pomaka za razvoj geoturizma, geokonzervacije i geoedukacije. U tome je važnu ulogu odigrao Unesco poticanjem geokonzervacije, podupirući razvoj geoturističkih aktivnosti te povećanjem globalne svijesti o važnosti zaštite. Međutim, kao najvažnija uloga Unesco-a se ističe razvoj aktivnosti u geoparkovima. Kao treća važna razlika navodi se mjesto odvijanja aktivnosti turizma. Dok se ekoturizam najčešće javlja u 'prirodnim područjima', geoturističke aktivnosti se mogu odvijati u različitim okruženjima te mu je važno obilježje da ne zahtijeva netaknute prirodne krajolike, kao ekoturizam, već se može odvijati u kamenolomima, povijesnim rudarskim jezgrama, ali i u nacionalnim parkovima te područjima divljine, odnosno u prirodnim i artificijelnim područjima. Još jedna važna razlika jesu politički principi za koje se zalažu te vrste turizma. Što se tiče geoturizma , on naglašava jaku prisutnost lokalne zajednice, pošto je kulturno-centričan. Stoga, sva područja koja žele zadobiti geoturistički status moraju se osloniti na resurse u zajednici koliko je to moguće, kao i poticati mala lokalna poduzeća i građanske skupine u sudjelovanju u upravljanju mjestom, osiguravajući da je mjesto kulturno autentično koliko god je to moguće. Pritom je najvažnije da lokalno stanovništvo ima koristi od turizma koje će ih poticati da zaštite lokalnu turističku osnovu. To potiče i lokalan ponos, bilo da se radi o zaštiti okoliša ili tradicijskih zanata. Da bi se postigao bilo koji status, određena destinacija se mora prijaviti Međunarodnom ekoturističkom društvu ili, za geoturizam, National Geographic centru za održive destinacije. Da bi se neko mjesto moglo promovirati kao geoturističko mora zadovoljiti i pridržavati se već spomenutih 13 načela iz geo-turističke povelje. Što se tiče ekoturizma mjesto treba dokazati da je turistički aspekt mjesta jedinstven, da su već postignuti rezultati povećavanja društvene svijesti širom svijeta o posebnosti okoliša i da je turistička atrakcija samoodrživa. Geoturizam je zapravo holistički oblik održivog turizma koji uključuje tematiku iz različitih vrsta održivih turističkih segmenata kao što su integrirani ruralni turizam, kulturni i baštinski turizam, turizam baziran na potrebama zajednice, proo-poor turizam i ekoturizam. KONCEPT GEOPARKOVA Budući da sva značajna geološka mjesta nisu mogla zadovoljiti kriterije 'univerzalne opće vrijednosti' koje je zahtijevala Konvencija svjetske baštine, alternativna priznavanja su bila potrebna. Naime, u idealnom slučaju, geološki interes jest povezivanje s arheološkim, povijesnim i ekološkim interesima. Slijedom osnivanja geoparkova važnost geološkog turizma i geoturističkog proizvoda, od prošlog desetljeća do danas, je naglo porasla s obzirom na njihovu kombinaciju odgovornog gospodarskog razvoja, očuvanja i zaštite prirode i sudjelovanja zajednice. Filozofija oko koncepta geoparkova je predstavljena već 1991. UNESCO je počeo biti aktivan u tom području 1999. Jedna od važnijih prednosti pokreta geoparkova je da je povezao sve geoparkove u jedan globalni program pod pokroviteljstvom UNESCO-a. Geoparkovi su područja koja obuhvaćaju određeni broj zaštićenih geoloških spomenika i geotopa od posebnog značaja, kao i mjesta ekološke, kulturne ili estetske privlačnosti, koji su upravljani i razvijeni za potrebe znanstvenog istraživanja, obrazovanja i rekreacije. Etimologija riječi 'geoparka' se odnosi na Gaia-u - majku Zemlju - te na interaktivan odnos između ljudi, planeta i prirodnog okoliša. Također, nastoji igrati aktivnu ulogu u gospodarskom razvoju svog teritorija kroz zaštitu njegove geološke baštine i razvoj geoturizma. Stoga ima važnu ulogu u poticanju društveno-ekonomskog razvoja određenog područja što također može ojačati vezu između lokalnih zajednica i njihove zemlje. Geopark je područje sa izraženom geološkom baštinom i strategijom za održivi gospodarski razvoj i promociju te baštine na dobrobit lokalne zajednice. Geopark je teritorij jasno određenih granica na kojoj se štiti i promovira geološko i geomorfološko nasljeđe. Osim važnosti geološkog i geomorfološkog nasljeđa, njihov značaj se može staviti i u vezu sa arheološkim, ekološkim, povijesnim ili kulturnim karakteristikama. Osim jasno definiranih granica i dostatne površine za teritorijalni gospodarski razvoj, geoparkovi moraju imati jasno definiranu organizacijsku strukturu, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom zemlje u kojoj se nalaze, čiji sastavni dijelovi su zaštita i politika održivog razvoja. Politika ima za cilj uvećavanje vrijednosti nacionalno važnih geoloških predjela kroz poticanje ekonomskog razvoja, zaposlenosti i osmišljavanja ponude geoturizma. Trenutno, geoturizam je novi pokret koji pomaže putnicima da povećaju svoje znanje o prirodnim resursima, kulturnom identitetu domaćina i načinima njegovog očuvanja. Geoparkovi, kao inovacija za zaštitu prirodne i geološke baštine, igraju važnu ulogu u razvoju geoturizma. Razvijajući geoturizam uspostava geoparkova može generirati nove poslovne mogućnosti, nove ekonomske aktivnosti i dodatne izvore dohotka, posebno u ruralnim regijama i ohrabruje proizvodnju lokalnih proizvoda i rukotvorina. Nadalje, službenici geoparkova uključuju lokalno stanovništvo u konzervatorske aktivnosti, obrazovanje i turistički marketing. Stoga, geoparkovi i geoturizam pružaju mogućnost lokalnog razvoja, reducirajući stopu nezaposlenosti i migracije u ruralnim područjima. Nužno je da podržavaju uspostavu lokalnih rukotvorina i replika, kao i lokalnih proizvoda jer na taj način posjetitelji geoparkova mogu, de facto, ponijeti sa sobom, zajedno sa osjećajima i znanjem, industrijski proizvedena dobra. Odnosno, kako se geoturisti kreću prema geoparku, novac se kreće u istom smjeru, tako da geoparkovi ustvari izvoze agrikulturne i domaće proizvode u druga mjesta. Konzervacija Geopark nastoji očuvati značajnije geološke značajke, te istražiti i promicati nove načine i metode zaštite. Upravljačko tijelo svakog geoparka nastoji osigurati adekvatne mjere zaštite u dogovoru sa sveučilištima, znanstvenim geološkim istraživačkim ustanovama te relevantnim upravnim tijelima lokalnih zajednica. Obrazovanje Geoparkovi organiziraju različite aktivnosti i pružaju logističku podršku za prijenos različitih saznanja iz područja geoznanosti i znanosti o okolišu prema javnosti. To postižu putem zaštite i promocije geolokaliteta, osnivanjem muzeja, informacijskih centara, izradom staza, organiziranjem vođenih tura i školskih izleta, izdavanjem popularno-znanstvenih članaka i edukativnih materijala, organizacijom seminara itd. Geoparkovi također potiču znanstvena 77 Farsani et al. Geotourizam Geoparkovi stimuliraju socio-ekonomsku aktivnost i održivi razvoj kroz geoturizam. Privlačeći sve veći broj posjetitelja, geopark stimulira lokalni socio-ekonomski razvoj kroz promociju geoproizvoda koji nose oznaku kvalitete povezanu sa lokalnom prirodnom baštinom. Time omogućuju pokretanje različitih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje doprinose socio-ekonomskom razvoju zajednice. Zapravo, geoturizam je jedna od ključnih aktivnosti geoparkova i ponekad ostalih zaštićenih područja, često u kombinaciji za edukacijskim aktivnostima kao prikladne forme za lokalan ekonomski razvoj i rastući važan izvor dohotka za lokalnu zajednicu. Kako bi se ovi ciljevi postigli, geoparkovi nastoje iskoristiti prednosti mrežnih aktivnosti, znanje i lokalnu radnu snagu. Geoparkovima doprinose ne samo geološki zanimljiva mjesta, već i razne druge ekološke, arheološke, povijesne i kulturne znamenitosti. Zaključno bi mogli reći da je koncept geoparka podržan od strane sljedećih stupova: 82 1. Zaštita geološke baštine 2. Prijenos regionalne vrijednosti područja javnosti, povezujući je izravno sa turizmom 3. Uspostavljanje održive gospodarske budućnosti 4. Stvaranje regionalnog geološkog identiteta 5. Podizanje poštovanja geoloških objekata i procesa 6. Aktivna suradnja sa sveučilištima i drugim europskim i međunarodnim institucijama. Razlika između geoparkova i zaštićenih prirodnih područja Zaštićeno prirodno dobro je očuvani dio prirode posebnih prirodnih vrijednosti, zbog kojih ima trajni ekološki, edukacijski, kulturni, znanstveno-rekreativni, turistički i drugi značaj te kao dobro od općeg interesa uživa posebnu zaštitu. Prema Agendi 21, znanje i tradicionalan način života ruralne zajednice igra važnu ulogu u upravljanju okolišem. Iz toga i slijedi značajna razlika između geoparkova i zaštićenih područja. Naime, geopark cilja na razvoj lokalnog teritorija, podršku lokalne zajednice i razvoj proizvoda. Osnivanje geoparkova podupiru i u njemu aktivno sudjeluju lokalne zajednice koje znaju prepoznati i žele afirmirati svoje geološko, povijesno i kulturno nasljeđe, ponajviše kroz ideju geoturizma. Stoga, lokalne zajednice ne bi smjele biti izbačene sa zemlje na kojoj žive, pošto lokalno znanje, tradicionalna umjetnost i način života igraju vitalnu ulogu u upravljanju geoparkom85. Osim toga, pozornost prema pravima lokalne zajednice u geoparkovima je jednaka važnosti očuvanja prirodne baštine, dok u zaštićenim područjima veća pozornost se stavlja na prirodnu baštinu. Uloga lokalne zajednice u očuvanju geoparkova je višestruko naglašena nego kod nacionalnih parkova ili u zaštićenim područjima. UNESCO deklaracija o geoparkovima, kao novi model održivog razvoja i zaštite prirode, je u velikoj mjeri uključila strategiju o sudjelovanju lokalne zajednice u zaštićenim i prirodnim područjima. Na primjer, nacionalni park Cabo de Gata u Španjolskoj je bio zaštićeno područje od 1987. UNESCO nema zakonska prava nad lokalnim, pokrajinskim, teritorijalnim ili privatnim vlasništvom ili nad upravljanju geoparkom. S druge strane, svi geoparkovi su pod okriljem UNESCO-a koji podržava i međunarodno usklađuje aktivnosti Svjetske mreže geoparkova. Primjerice, UNESCO organizira i koordinira konferencije, te nadzire primjenu procedura i standarda te objavljuje publikacije iz područja geoturizma. Prijenos geoparkova iz regionalnih do Europskih i globalnih razmjera daje geoparku specijalnu vrijednost. Geoparkovi su osnovani na Internacionalnoj razini, ali upravljana na lokalnoj razini. GGN sudjeluje u bliskoj sinergiji sa UNESCO-ovim Centrom za svjetsku baštinu, programom Čovjek i biosfera, Svjetskom mrežom rezervata biosfere i nacionalnim i međunarodnim organizacijama aktivnim u konzervaciji geološke baštine. Za neke od nacionalnih geoparkova u Europi, privilegirano partnerstvo je uspostavljeno sa EGN-om, i oni su definirani od strane IUCN Međunarodna unija za očuvanje prirode i Svjetske komisije za zaštićena područja. Mreža geoparkova i zajedničke aktivnosti unutar geoparkova Europska mreža geoparkova EGN utemeljena je 2000. Predstavnici iz četiri europska područja su se sastali radi sporazuma oko zajedničkog regionalnog gospodarskog razvoja kroz zaštitu geološke baštine i promicanja geoturizma. Rezultat ovog sastanka je bio potpisivanje konvencije kojom je proglašeno osnivanje Europske mreže geoparkova. Osnovni cilj joj je zaštititi georaznolikost, promocija geološke baštine široj javnosti i poticati održivi razvoj geoparkova, ponajviše putem geoturizma. Glavna karakteristika EGN-a jest da surađuju kao mreža, a ne kao prosta lista članova i uspjeh se upravo ogleda u kontinuiranim naporima svake regije i njihove upornosti u ostvarivanju ciljeva Mreže. Mreža djeluje prvenstveno putem stalne elektronske komunikacije, čestim koordinatorskim sastancima i uspostavljanjem zajedničkih projekata putem kojih područja mogu razmjenjivati ideje, iskustva i najbolje prakse, tako podržavajući jedni druge radi ispunjavanja zajedničkih ciljeva. Svjetska distribucija geoparkova Izvor: Mabvuto-Ngwira, P. Značajan korak za Europsku mrežu geoparkova je bio potpisivanje formalnog sporazuma o suradnji sa Odjelom za znanosti o Zemlji pri UNESCO-u 2001. Kao rezultat osnivanja Svjetske mreže geoparkova, održana je prva internacionalna konferencija na temu geoparkova, u lipnju 2004. Vidljivo je da od samog početka UNESCO usko surađuje s Europskom mrežom geoparkova, a 2004. Novi članovi koji se priključe EGN-u automatski se priključuju i globalnoj mreži geoparkova Odnosno, deklaracija potvrđuje sporazum da 'europski teritorij koji želi postati član UNESCO-ve Svjetske mreže geoparkova, mora podnijeti svu potrebnu dokumentaciju Europskoj mreži geoparkova, koja djeluje kao integracijska organizacija za ulazak u UNESCO-vu mrežu za europski kontinent. Naime, neke zemlje poput Japana i Kine, su razvile Mrežu domaćih geoparkova radi nepristrane suradnje unutar geoparkova, turističkog sektora, škola, sveučilišta i poduzeća. Na taj način, domaća mreža ne samo da omogućava priliku za razmjenu znanja već i ohrabruje lokalne privatne sektore u sudjelovanju u aktivnostima geoparkova. Struktura EGN-a je relativno jednostavna i sastoji se od dvije operativne strukture:89 1. Savjetodavni odbor Sastavljen je od stručnjaka u održivom razvoju, unapređenju i promociji geološke baštine. Ima 12 članova, uključujući predstavnike teritorija koji su izvorno potakli EGN, zajedno sa izabranim članovima i predstavnicima međunarodnih struktura koje rade na području jačanja geološke baštine UNESCO, IUGS i IUCN. Odbor daje savjete za razvoj i širenje mreže prema visokim standardima kvalitete, te se bavi svim pitanjima koja se tiču strategije, vanjskih odnosa, nominacije i integracije novih zona unutar mreže, no nema sposobnost donošenja odluka. Tri pozicije unutar Odbora su rezervirane za Guy Martinia, Nicholas Zourosa i Andreas Schullera kao predstavnika osnivača. Ako jedan od tih pojedinaca napusti Odbor, iz bilo kojeg razloga, njihov položaj neće automatski biti prebačen na drugu osobu iz 88 European Geoparks Magazine, br. Dvije pozicije unutar Odbora su rezervirane za izabrane koordinatore. Jedan položaj je automatski rezerviran za UNESCO, jedan za IUGS i jedan za IUCN. Preostale pozicije biraju članovi Koordinacijskog odbora na period od dvije godine. Koordinacijski odbor Jedini odlučujući odbor u sklopu EGN-a odgovoran za rad i upravljanje Mreže. Osim toga, mora biti po jedan predstavnik UNESCO-a, IUGS i IUCN. Odbor se redovito sastaje najmanje dva puta godišnje, svaki put u drugom geoparku, kako bi raspravljali o napretku mreže i radi koordiniranja zajedničkih programe i aktivnosti između članova. Zadužen je za razmatranje zahtjeva o dobivanju europskog statusa geoparka i ima isključivu ovlast dodijeliti takav status podnositelju zahtjeva. Međutim, UNESCO zadržava pravo veta nad bilo kojom odlukom Odbora. Ne postoji nacionalna kvota zastupljenosti u Odboru Mreže, iako su glasačka prava ograničena na 5 geoparkova po zemlji, odnosno najviše 10 glasova po zemlji. Ako postoji više od pet geoparkova u svakoj zemlji, onda je do predstavnika tih geoparkova da se dogovore između sebe o distribuciji njihovih 10 glasova. IUCN i IUGS nemaju pravo glasa u Odboru. Svjetska mreža geoparkova je dobrovoljna mreža geoparkova podržanih od strane UNESCO-a. Uloga UNESCO-a je važna jer osigurava: - platformu za suradnju - postavke standarda i političko savjetovanje - vidljivost i globalnu pažnja - oznaku izvrsnosti. Podrška UNESCO-a je veoma važna jer geoparkovima osigurava međunarodno priznanje na svim razinama, te pruža platformu za suradnju i razmjenu iskustava između stručnjaka i praktičara. Predstavlja dinamično okruženje jer su se članovi obvezali da će raditi zajedno s ciljem razmjena ideje najbolje prakse te sudjelovanja i zajedničkog vođenja projekata s ciljem podizanja standarda kvalitete proizvoda geoparkova. Iako se, kao cjelina, članovi sastaju svake dvije godine, Mreža djeluje kontinuirano putem regionalnih mreža poput Europske mreže geoparkova koja se sastaje dva puta godišnje radi 63 razvoja i promicanja zajedničkih inicijativa. Prvi članovi Svjetske mreže geoparkova su proglašeni tijekom prve konferencije 2004. Globalni geoparkovi su donedavno bili samo koncentrirani u Europi i Kini, dok se posljednjih nekoliko godina inicijativa za osnivanje geoparkova proširila diljem svijeta. Važno je pritom spomenuti Afričku mrežu geoparkova, osnovanu 2005. Vidljivo je da, od početaka do danas, unatoč poteškoćama pri pronalaženju sredstava za razvoj inicijativa i osiguranja budućnosti geoparkova, njihov razvoj je veoma dinamičan na svim kontinentima. Bitni čimbenici koji dominantno utječu na postizanje izvrsnosti globalne mreže geoparkova su komunikacija i odnosi sa javnošću. Članstvo znači aktivnu komunikaciju između geoparkova izvan fizičkih i političkih granica što vodi do uspješnih projekata suradnje i istinske razmjene. Da bi neko područje zadovoljilo kriterije za ulazak u mrežu geoparkova u prvom redu mora imati geološki ili geomorfološki zanimljiva područja interesantna široj javnosti. Ta područja moraju biti znanstveno vrijedna, rijetka, edukativno važna i estetski zanimljiva. Osim geoloških i geomorfoloških značajki, važan je i stupanj bioraznolikost te arheološke, povijesne i kulturne vrijednosti područja koje se kandidira. Osim toga, utvrđen je skup kriterija od strane UNESCO-a koji moraju biti zadovoljeni da bi geopark mogao biti uključen u Svjetsku mrežu geoparkova. Evaluacijski proces u geoturističkim destinacijama Za kandidaturu potrebno je ispuniti aplikacijski elaborat, popuniti evaluacijski dosje te dobiti potporu nacionalne UNESCO komisije i potporu IUGS-a International Union of Geological Sciences- Međunarodna unija geoloških znanosti o geološkoj vrijednosti područja. Sva dokumentacija se šalje Europskoj mreži geoparkova koja odlučuje o dobivanju statusa geoparka. Područja koja postanu članovi Europske i Svjetske mreže geoparkova taj status dobivaju na tri godine nakon čega se ponovno vrednuju aktivnosti i njihov rad. Geopark kandidat koji se želi uključiti u članstvo mreže mora imati dovoljno prostora u svrhu obavljanja lokalnog ekonomskog i kulturnog razvoja većinom kroz turizam. Geopark treba uzeti u obzir cijelu zemljopisnu postavku regije, uključujući mjesta od ekološke, arheološke, povijesne ili kulturne važnosti, a ne samo nalazišta geološkog značaja što je i razumljivo pošto prirodne, kulturne i društvene povijesti određenog društva su neraskidivo povezani i ne mogu se odvojiti. U slučaju da je površina geoparka identična, djelomično ili u potpunosti, ili se preklapa sa već upisanim područjem npr. Također geopark može biti smješten na području u više zemalja, kao što je primjer sa geoparkom Muscau Arch na granici Njemačke i Poljske i geoparkom Novohrad-Nograd između Mađarske i Slovačke. Management i lokalno sudjelovanje a. Preduvjet odobravanju statusa geoparka je uspostava učinkovitog sustava upravljanja i programa provedbe. Sama prisutnost atraktivnih geoloških značajki nije dostatna za dobivanje statusa geoparka. Područje mora biti dostupno posjetiteljima, dobro povezano i sigurno. Osim učinkovitog upravljanja infrastrukturom, potrebno je stručno osoblje i održiva financijska potpora. Uspostava geoparka se treba temeljiti na snažnoj podršci iz zajednice i lokalnom angažmanu putem 'bottom-up' pristupa jer uspjeh u upravljanju geoparkom može jedino biti postignut putem jake lokalne participacije. Osim lokalne zajednice, geopark mora uključivati tijela javne vlasti, privatne interese te istraživačka i obrazovna tijela, radi dizajna geoparka i njegovog regionalnog ekonomskog i kulturnog razvojnog plana i aktivnosti. Identitet geoparka mora biti jasno vidljiv posjetiteljima što se postiže jasnom prezentacijom i komunikacijskim strategijama, uključujući branding lokaliteta unutar geoparka, u svim publikacijama i aktivnostima. Potrebno je savjetovanje sa Tajništvom geoparkova u UNESCO-u i tijekom pripremne faze podnošenja zahtjeva. Podnositelj zahtjeva bi trebao proširiti suradnju sa lokalnom javnošću, turističkim tijelima, lokalnim zajednicama, sveučilištima i istraživačkim tijelima te sa privatnim interesnim grupama, kao i proširiti početnički tim zadužen za projekt geoparka. Važan dio procesa savjetovanja jest dobivanje potpore od lokalnog stanovništva oko planiranog geoparka i provedbe njegove implementacije. Jedan od glavnih strateških ciljeva geoparka je stimuliranje ekonomske aktivnosti i održivog razvoja. Geopark koji traži UNESCO-vu podršku nastoji poticati socio- ekonomski razvoj koji je kulturno i okolišno održiv. Ovo pak ima direktan utjecaj na uključeno područje putem poboljšavanja ljudskih životnih okolnosti i ruralnog okoliša. Često su aspekti kulturne baštine regije povezani sa geološkom baštinom. Poštivanje okoliša i uspostava geoparka će stimulirati, na primjer, osnivanje novih inovativnih lokalnih poduzeća i obrta, održavanje tečajeva osposobljavanja i generiranje novih radnih mjesta stvarajući nove izvore prihoda putem prodaje geoproizvoda, a pritom štiteći resurse geoparka. Lokalno stanovništvo time ima dodatan izvor zarade, a usto se i privlači privatan kapital. Može se reći da je geoturizam novi i dinamičan turistički gospodarski sektor orijentiran na uspjeh sa jakom multidisciplinarnom suradnjom. Geopark mora pružiti i organizirati podršku, alate i aktivnosti koje će geo- znanstvena znanja i ekološke koncepte prenijeti javnosti putem muzeja, interpretativnih i obrazovnih centara i sl. Time nastoji poticati znanstvenu suradnju i istraživanja sa sveučilištima, znanstvenicima i lokalnim stanovništvom. Sve edukacijske aktivnosti bi trebale reflektirati moralna razmatranja oko holističke zaštite okoliša. Uspjeh obrazovnih aktivnosti ovisi o sadržaju turističkih programa, nadležnog osoblja i logističke podrške za posjetitelje, ali najvažniji naglasak je na osobnom kontaktu s lokalnim stanovništvom, predstavnicima medija i donositeljima odluka npr. Među instrumentima na raspolaganju za prijenos podataka ističu se izleti za školarce i nastavnike, seminari i znanstvena predavanja za ekološki i kulturno zainteresiranu javnost. Važno je povezati geo-obrazovanje sa lokalnim kontekstom, što predstavlja veliki problem, jer time se u isto vrijeme jača lokalna svijest , ponos, identitet što pomaže da se očuva geopark. Geoparkovi bi trebali biti glavni obrazovni alati na lokalnoj i nacionalnoj razine. Zaštita i očuvanje a. Pravna zaštita i vlasti unutar geoparka su odgovorne za njegovu zaštitu u skladu s lokalnim običajima i zakonskim obvezama. Vlada u kojoj se nalazi geopark je ta koja odlučuje o razini i mjerama zaštita određenih mjesta ili geoloških ležišta. Odgovornost svake zemlje je da 67 odluči kako zaštititi određene lokalitete, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i propisima. U skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili propisima, geopark će doprinijeti očuvanju značajnih geoloških značajki, uključujući: minerale i mineralne izvore, fosile, reljefne oblike i pejzaže koji pružaju informacije o različitim geoznanstvenim disciplinama speleologija, paleontologija i ost. Geopark mora poštivati lokalne i državne zakone koji se odnose na zaštitu geološke baština. Upravljačko tijelo geoparka ne smije izravno sudjelovati u trgovini geoloških predmeta bez obzira odakle potječe i treba aktivno obeshrabriti trgovinu geoloških materijala u cjelini. Ako je jasno opravdana aktivnosti, dopušta se održivo prikupljanje geoloških materijala za znanstvene i obrazovne svrhe iz prirodno obnovljivih mjesta unutar geoparka. GNNG pruža platformu suradnje i razmjene između stručnjaka i praktičara u predmetima geološke baštine. Ovo međunarodno partnerstvo razvijeno od stane UNESCO-a, članovima daje znak prepoznavanje izvrsnosti što sa sobom nosi mnogo prednosti u odnosu na izolirane lokalne inicijative. Stječe se svjetsko priznanje i prednosti od razmjene znanja, iskustva, i stručnosti osoblja unutar geoparkova. Okuplja grupe koje dijele zajedničke vrijednosti i interese radi razvijanja specifične metodologiju i prakse upravljanja. Nastoje razviti modele najbolje prakse i postaviti standarde kvalitete za područjima koja integriraju očuvanje geološke baštine u Strategiju regionalnog održivog gospodarskog razvoja. Geoparkova koji su dio GGN-a: 1 čuvaju geološku baštinu za sadašnje i buduće generacije 2 educiraju široku javnost o problemima geoloških znanosti i njihovom odnosu sa pitanjima zaštite okoliša 3 osiguravaju održiv društveno-ekonomski i kulturni razvoj 4 potiču multikulturne inicijative za očuvanje i održavanje geološke i kulturne baštine i raznolikosti, pomoću partnerstva 5 potiču istraživanja 68 6 aktivno doprinose životu mreže putem zajedničkih inicijativa npr. Velik broj aktivnosti unutar geoparkova diljem svijeta se razvijaju kako bi povećalo partnerstvo s privatnim sektorom, npr. Privatni sektor često traži međunarodni kooperativni okvir koji UNESCO može ponuditi. Potpora UNESCO-a također pomaže u podizanju interesa državnog sektora. UNESCO ima jaku ulogu u podizanju svijesti putem informiranje veleposlanika različitim država članicama o geoparkovima što će dovesti do boljeg razumijevanja i podrške za lokalne inicijative koje žele da se pridruže GGN-u. Osim kriterija koje geoparkovi moraju zadovoljiti prije dobivanja statusa, sljedeća važna stavka je izvještavanje i periodični pregled njihovog djelovanja nakon dobivanja spomenutog statusa. Geoparkovi koji su članovi GGN-a moraju se isticati kvalitetom zaštite, turizma, obrazovanja i interpretacije te razvojem gospodarstva. Procesi ocjenjivanja i produljenja valjanosti statusa su tu da osiguraju maksimalnu razinu kvalitete aktivnosti, infrastrukture i usluga geoparka te čini glavnu internu proceduru. Pregled se temelji na izvješću o napretku koji priprema upravljačko tijelo geoparka u suradnji sa odgovarajućim organima vlasti i šalje se Tajništvu geoparkova pri UNESCO-u. Također, svaki geopark podliježe pregledu od strane neovisne stručne skupine, koja uvidom u stanje poslovanja utvrđuje da li je status i upravljanje geoparkom zadovoljavajuće. Ako da, geopark zadržava svoje članstvo u GGN-u. U slučaju da geopark više ne ispunjava zadane kriterije, omogućen mu je rok od dvije godine da poduzme sve potrebne korake da se osigura poštivanje i održavanje prihvaćenih standarda. Ako u zadanom roku geopark ne ispuni kriterije biva uklonjen sa liste članova GGN-a i onemogućuje mu se korištenje svih povlastica povezanih sa članstvom u Mreži, uključujući korištenje logotipom GGN-a. UNESCO je dužan obavijestiti upravljačko tijelo geoparka, Nacionalno povjerenstvo UNESCO-a i mjerodavne državne službe u zemlji o ishodu pregleda. Kako bi se zajamčila uravnotežena geografska zastupljenost zemalja, broj aktivnih zahtjeva za dobivanje statusa je ograničen na dva po zemlji u svakom trenutku. Tri zahtjeva, u isto vrijeme, mogu biti dopuštena za zemlje koje se prijavljuju prvi put i još nisu članovi GGN. Povjerenstvo geoparkova ocjenjuje u kojem su stupnju kriteriji zadovoljeni prilikom bijenalnih susreta svake parne godine , poznatih kao međunarodne konferencije o geoparkovima, te je zaduženo za periodično preispitivanje projekata vezanih uz podizanje geološke svijesti. Za primjenu svog interdisciplinarnog rada na terenu Mreža usko surađuje i s drugim projektima pod UNESCO-m, kao što je program Čovjek i biosfera MAB - Man and the Biosphere i pripadajućom Svjetskom mrežom rezervata biosfere. Europska mreža geoparkova je financirana od strane svojih članova i putem zajedničkih ponuda sredstvima Europske unije za zajedničke projekte. Od europskih programa koji podupiru razvoj geoparkova važno je spomenuti Interreg, Leader i program Life. U slučaju Hrvatske suradnju u sklopu INTERREG-a sufinanciraju programi za treće zemlje CARDS i PHARE. To je financijski instrument koji podržava projekte zaštite okoliša i očuvanja prirode u cijeloj Europskoj uniji, kao i u nekim zemljama kandidatima, pristupnicama i susjednim zemljama. Evaluacijski proces uključuje sljedeće teme:96 - Europski geoparkovi su članovi Mreže s određenim pravilima, obvezama i standardima kvalitete, stoga su dužni održavati visoke standarde glede postojećih turističkih usluga i održivog managementa - Postupak evaluacije treba primjenjivati u geoparkovima svake tri godine kako bi se ocijenile postojeće usluge, identificirale snage i slabosti svakog geoparka i poboljšala turistička ponuda - naglasak treba staviti na ulogu održivog upravljanja u svakom području, što će doprinijeti boljem prostornom, ekonomskom i kulturnom razvoju u regiji - Kriteriji ocjenjivanja trebaju biti povezani s geologijom, upravljanjem, geoturizmom i održivim razvojem - Proces evaluacije bi trebao biti objavljen u dvije faze: prva faza je samoocjenjivanje od strane managementa geoparka te proces evaluacije od strane neovisnog suca te predstavnika UNESCO-a 96 European Geoparks Network, Vol. Dobro osmišljena i organizirana promocija destinacija, njihovih priča i sadržaja, povećava vrijednost turističke destinacije jer stvara svijest o njezinoj ponudi. Odnosno, zadatak promocije jest stvaranje svijesti i kreiranju pozitivnog imidža o dotičnom proizvodu, u ovom slučaju geoturističkom, radi njegovog što boljeg pozicioniranja. Proces strategije promocije počinje od izbora tržišta. S obzirom da je turističko tržište previše široko i različito po svojim potrebama, istraživanje i segmentacija turističkog tržišta preduvjet su uspješne strategije promocije. Informacije o turističkom proizvodu moraju biti dostupne na tržištu, kako bi potencijalni turisti lakše donijeli odluku o izboru turističkog proizvoda. Sa marketinškog pristupa, integrirani turistički proizvod bi trebao zadovoljiti trostruke potrebe: potrebe gostiju u privremeno promijenjenoj okolini, potrebe za očuvanjem te okoline i eventualne potrebe pružatelja turističkih usluga. Kako bi se olakšao prijenos geoznanstvenih tema i problema, unutar skupina različitih korisnika, potrebni su mediji i instrumenti poput tiskanih medija, programa organizirane ture, tečajevi, radionice , posebnih događaja tematski sastanci, konferencije , prijenosnih multimedijskih uređaja, suvenira, televizijske i radio pokrivenosti itd. Različite ciljne skupine zahtijevaju i različite razine geoloških informacija, što je usko povezano sa razinom obrazovanja i osobnim interesima. Opću javnost - edukacija Uloga obrazovanja u konceptu geoparkova je od posebne važnosti jer koncept geoturizma približuje široj javnosti. Raspoloživi instrumenti za ovu razinu obuhvaćaju događaje poput izleta školaraca i nastavnika, edukativne seminare za nastavnike i buduće vodiče, znanstvena predavanja za ekološki i kulturno zainteresiranu javnost. Znanost — suradnja sa sveučilištima Znanstvena istraživanja su osnova za prijenos geoloških znanja i procesa. Kao preduvjet tome važna je integracija tehnologije i ubrzanog pristupa aktualnih informacijama u poslovanje te suradnja sa nositeljima istraživanja — sveučilištima, institutima itd. Gospodarstvo - turizam Geoturizam je izgrađen na temeljima pružanja informacija, obrazovanja, istraživanja i pružanja turističkih programa prema potrebama posjetitelja i važan je instrument gospodarske i kulturne integracije. Medije — televizija, radio, tiskani mediji, internet Naznačeni instrumenti promocije obuhvaćaju masovne medije u suvremenom informacijskom društvu. Kontinuirani odnosi sa javnošću, putem lokalnih i nacionalnih turističkih organizacija su temelj javne osviještenosti, ali i važna investicija za buduće projekte. Društvo — geološka baština Želja doživljavanja krajolika u njegovom netaknutom stanju i njegova zaštita je velika odgovornost stanovništva koji živi na tom području i kojemu je taj krajolik dom. Pozitivan razvoj prema zaštiti okoliša nastupa kada je ta odgovornost povezana sa pozitivnim ekonomskim rezultatima. Funkcija zaštite resursa omogućuje njihovu eksploataciju na ekonomski isplativ način koji ne šteti okolišu, ali ni životnim uvjetima stanovništva. Proces prijenosa geoloških znanja i vrijednosti prostora razvija svijest građana, ne samo na racionalnoj već i na emocionalnoj razini, i pobuđuje ponos i pripadnost krajoliku. Slijedom suočavanja sa sve većim brojem marketinških izazova koji proizlaze iz promjena u ponašanju turista i promjena uvjeta u okružju, kako bi se odgovorilo na te promjene kao i na sve zahtjevnije konkurentsko okružje, geoturizam zahtijeva i uvodi inovativne pristupe promociji. Promocija geoturizma je važna radi očuvanja i razvoja geoloških obilježja i krajolika. Geoturistički marketing je potreban radi inovacija koje će obogatiti rastuću potražnju turista i korisnika u dužem periodu. Kreacija i promocija proizvoda relevantnih za geoparkove pomaže regionalnom ekonomskom razvoju, upoznaje javnost sa geološkom znanošću te surađujući sa lokalnom zajednicom afirmira svoje geološko, povijesno i kulturno nasljeđe. Spomenute mreže geoparkova, osnovane radi zaštite geološke baštine i promicanja održivog razvoja svojih područja, nastoje stvoriti jake tematske skupine područja radi lakše 73 promocije geoparkova. Svi geoparkovi moraju biti aktivni individualno te u zajednici geoparkova, surađivati na zajedničkim projektima i razmjeni ideja za poboljšanje promocije njihovih aktivnosti. Geoparkovi su pioniri u promociji geoturizma. Kako je i 'turistički proizvod' na svoj način specifičan, logično je da će se i marketing u primjeni na turističkom tržištu morati prilagoditi posebnostima tog proizvoda. Preokret koji su geoparkovi primijenili u promoviranju lokalne ekonomije jest proizvodnja novih proizvoda imenom geoproizvodi, te putem konzultiranja sa lokalnim umjetnicima i poduzetnicima, restoranima, pekarama, muzejima, ruralnim hotelima itd. Ovi turistički proizvodi bi trebali primjenjivati principe održivosti te promovirati i razvijati geoturizam kao novu granu turizma. Geoproizvodi, koji su bazirani na geološkim elementima geoparka, upoznavaju posjetitelje sa lokalnim proizvodima i rukotvorinama, te povećavaju javnu svijest i znanje o geologiji i geomorfologiji područja. Stoga, moglo bi se reći da su geoprodukti pedagoška sredstva u geoparkovima. Prema Farsani 2012 , geoprodukti mogu biti klasificirani u dvije kategorije: ukrasni geoprodukti i jestivi geoprodukti. Dekorativni ili ukrasni geoprodukti, napravljeni od drva, keramike, bronce ili kamena, dječje igračke ili odjeća, predstavljaju simbole geoparka. U geoparku Arouca Portugal , koji je poznat po divovskim otiscima klustera trilobita, izrađuju satove, lampe i slike sa otiskom fosila. Također, geopark Reserve Géologique de Haute-Provence nudi slastice i kruh u obliku amonita. Iz priloženog je vidljivo je da primijenjene inicijative geoparkova stimuliraju lokalne ljude za nove ekonomske aktivnosti u regiji geoparka što rezultira u promicanju lokalnog gospodarstva. Osim što poboljšavaju lokalnu zajednicu i prezentiraju autohtone i lokalne proizvode, educiraju turiste i približavaju geološke znanosti široj javnosti. Primjerci suvenira iz geoparka Papuk 98 Farsani et al. Na primjer, dužnosnici Naturtejo geoparka su uspostavili partnerstvo s privatnim sektorom, kao što su spa zdravstveni centri, nevladine organizacije, hoteli, restorani i seoska domaćinstva, te stvaraju nova poduzeća kao što su geo-pekare, geo-restorani i ruralni hosteli. Također, Lesvos Petrified Forest geopark surađuje sa poslovnim subjektima, turističkim uredima, hotelima, knižnicama, studentskim udrugama, agroturističkom zadrugom žena i sl. Treća strategija promoviranja obuhvaća sport i rekreacijske aktivnosti, koje su donekle povezane sa geologijom, kao što su geo-kajaking, geo-rafting, geo-planinarenje, geo- biciklizam, promatranje ptica i sl. Spomenute aktivnosti dovode do povećavanja broja turista, posebno onih pustolovnog duha. Četvrta inovativna aktivnost u geoparkovima zauzima obrazovni program. Voditelji geoparkova putem radionica, tečajeva, konferencija i obrazovnih programa potiču studente, turističke agencije i vodiče, turoperatore i lokalnu zajednicu zaštititi prirodnu i geološku baštinu te predstaviti geoparkove kao turističke destinacije. Kao peta aktivnost javlja se politika geoparkova o uključenju lokalne zajednice u obavljanju konzervatorskih aktivnosti. Isto tako, hvalevrijedan projekt očuvanja staništa morskih kornjača Qeshm geoparka Iran je proveden u suradnji sa lokalnom zajednicom. Naime, svaki geopark pokušava uvesti inovativne strategije za povećanje lokalnog ekonomskog prosperiteta i ruralnog razvoja. Komunikacijski alati i aktivnosti u odnosima s javnošću nastoje poboljšati 'vidljivost' geoparkova i stvoriti nove kontakte s potencijalnim posjetiteljima. Neki od promotivnih alata koji se koriste kako bi se skrenula pažnja na atraktivnosti geoparkova i pružio uvid u njihove aktivnosti su: 1. Web stranice geoparkova su sredstvo komunikacije sa širom javnošću te sadrže podatke o svim članovima Mreže i njihovim raspoloživim sadržajima i proizvodima. Publikacije i ostali informativni materijali a Časopisi i bilteni 'European Geoparks Network' časopis, koji se objavljuje jednom godišnje, sadrži pojedinosti o promociji geoturizma i predstavlja još jedan način promidžbe jer se distribuira sveučilištima, školama i poduzećima uključenim u geoturizam. Izdavanje časopisa je sufinancirano od strane Interreg-a IIIC; časopis 'Sekoia' izdaje Lesvos Petrified Forest geopark dva puta godišnje i uključuje sve informacije o izložbama i manifestacijama u geoparku; 'Cruziana' je elektronički mjesečni bilten koji sadrži sve informacije o novostima i događanjima u Naturtejo geoparku u Portugalu. Promotivni kutak, kao dio informacijskog centra svakog geoparka ili muzeja, objavljuje podatke o svim geoparkovima u Mreži, njihovim produktima i uslugama. Time se jača veza između članova i pridonosi promociji Mreže i njezinih inicijativa. Nakon posjeta impresivnim mjestima i muzejima, svaki posjetitelj želi materijalno poduprijeti memoriju te na neki način omogućiti ispreplitanje i dijalog između prošlosti i sadašnjosti. Iz tog razloga, a također kako bi se obeshrabrilo ilegalno uklanjanje elemenata prirodne izložbe, 76 prodaja atraktivnih suvenira s geološkim motivima je nužnost. Neki od suvenira dostupni posjetiteljima su odljevci fosiliziranih lišća, replike amonita, dječje igre i edukacijski materijali i sl. Logotipi Svjetska mreža geoparkova unutar UNESCO-a i EGN su usvojili logotipe koji su zajednički za sve geoparkove. Na primjer, logo geoparka Naturtejo ističe krajolik geoparka — prikazuje zelene planine, rijeku Tagus i sunce, dok sveukupno formira cvijet. Logo geoparka Arouca prikazuje divovski trilobit po kojemu je poznat; geopark Unzen u Japanu prikazuje sliku aktivnog vulkana po čemu je jedinstven u svijetu itd. Logotipi geoparkova: Naturtejo i Arouca Portugal , Unzen Japan i Marble Caves Irska Izvor: web stranice geoparkova 100 Zouros, N. RAZVOJ ODRŽIVOG TURIZMA U GEOPARKOVIMA I UTJECAJ NA LOKALNU ZAJEDNICU Zdravlje ekosustava i blagostanje ljudi su osnovne sintagme održivog ekonomskog i ekološkog razvoja. Posljednjih dvadesetak godina vlada velika zabrinutost za stanje okoliša te se javlja potreba podređenosti turističkog razvoja održivosti, jer to je jedini dugoročno isplativ koncept. Geoturizam, danas, predstavlja jedan od rastućih oblika održivog turizma, dok nacionalne i svjetske mreže geoparkova imaju veliku važnost u promoviraju razumijevanja važnosti održivog korištenja resursa. Prema Newsome-u104, geoturizam može igrati značajnu ulogu u podupiranju procesa regionalnog održivog razvoja. Naime, uspostava geoparkova omogućuje važan doprinos ciljevima i zadacima Agende 21. Naime, održivi razvoj nije samo sinonim za financijsku trajnost ili očuvanje resursa iz perspektive zaštite okoliša, on se također uvodi kako bi se sačuvao respekt prema kulturnoj ili društvenoj autentičnosti. Prema Deklaraciji iz Cape Town-a iz 2002. Načelo okolišne održivosti 2. Načelo socijalne održivosti 3. Može se vidjeti da održivi razvoj počiva na spomenuta tri međusobno ovisna koncepta, tj. Pojam pravednosti se odnosi na osiguranje 'socijalne pravde među generacijama i međugeneracijsku solidarnost'. Ekološka održivost jamči usklađenost razvoja s očuvanjem i održanjem osnovnih ekoloških procesa, biološke raznolikosti i resursa. Socijalna društvena održivost jamči usklađenost razvoja s očuvanjem kulture i sustava vrijednosti ljudi na koje taj razvoj utječe te trajno održanje i isticanje identiteta lokalne zajednice. Ekonomska održivost podrazumijeva ekonomski učinkovit razvoj i gospodarenje prirodnim resursima na način da se njima mogu koristiti sadašnje i buduće generacije. Troškovi okoliša su integrirani u troškove razvoja pa brigu o zaštiti i troškove održivosti trebaju snositi svi korisnici resursa. Ključni čimbenici održivog razvoja su ljudi koji različitim aktivnostima izravno utječu na održivost, od zaposlenika u turizmu, potrošača-turista do proizvođača-poduzeća. Javne službe posredno utječu na održivost, dok lokalno stanovništvo ima iznimno važnu ulogu u održivosti turističke destinacije. Turizam postaje nezaobilazan način života, otvara nove prostore te, kao receptivna i inicijativna pojava, ostvaruje sve značajnije prihode, ali i dobiva sve više negativnih obilježja. Najnegativnije obilježje jest njegov mogući razarajući utjecaj na prostorne i socijalne resurse, izraziti sezonski karakter, pretjerana koncentracija uz neravnomjernu prostoru i vremensku distribuciju te neadekvatnu strukturu turističke ponude. Ovo poglavlje se bavi istraživanjem uloge geoparkova i geoturizma u postizanju načela održivog turizma te pozitivnih i negativnih utjecaja turista na socioekonomsku, sociokulturnu i ekološku održivost. Socioekonomski utjecaji osnivanja geoparkova Kako je turizam iznimno složen gospodarski sustav sastavljen od različitih gospodarskih grana i sektora, njegova kohezijska snaga rezultira brojnim ekonomskim učincima. Osnova svih ekonomskih učinaka turizma jest turistička potrošnja jer bez nje ne bi bilo moguće postići nijedan ekonomski učinak koji bi proizašao iz razvoja turizma, odnosno geoturizma. Međutim, ekonomske učinke nije moguće promatrati kao stavku samu za sebe jer su kompatibilni sa ekološkim i sociokulturnim načelima održivosti. Ekonomska održivost treba omogućiti ekonomski poboljšanje opće gospodarske situacije, a korištenje i upravljanje resursima mora osigurati njihovu očuvanost i za buduće generacije. Cilj ovog dijela je istražiti efekte osnivanja geoparkova na razvoj lokalne ekonomije putem geoturizma. UNESCO i National Geographic Traveller deklaracija tvrde da je geoturizam otvorio nova vrata ruralnom razvoju Zouros, 2010. Ekonomski značaj turizma igra važnu ulogu u određivanju ponašanja lokalnog stanovništva jer sa rastom ekonomskih koristi od turizma raste i zadovoljstvo lokalnog stanovništva. Stoga novac što turisti potroše ostaje u rukama lokalne zajednice. Osnivanje geoparkova u ruralnim područjima može igrati vitalnu ulogu u jačanju socio-ekonomskog razvoja u području. Naime, oni naglašavaju potencijal interakcije između socio-ekonomskog, kulturnog razvoja i očuvanja prirodnog okoliša. Svojim planom upravljanja potiču održivi društveno-gospodarski razvoj pretežno na temelju geoturizma, te primjenjuju metode za očuvanje i promicanje vrijednosti geološke baštine. Prošlih desetljeća, projekt geoparkova je odigrao važnu ulogu u razvoju geoturizma jer je unaprijedio društveno-ekonomske aktivnosti i održivi razvoj turizma povećanjem toka turista na geološkim mjestima. Također, kad uzmemo u obzir da se udio geoturizma na turističkom tržištu naglo povećao, pogotovo od rasta broja geoparkova, lako je uvidjeti veliki potencijal koji ima na razvoj lokalnih zajednica. U nekim sredinama je očito da se veći razvoj 80 lokalnog gospodarstva pojavio kao rezultat turističke djelatnosti privlačeći veći broj posjetitelja. Svojim rasponom djelatnosti, geoturizam omogućava produljenje turističke sezone, razvoj lokalne ekonomije i priljev sredstava lokalnom stanovništvu. Putem suradnje sa lokalnim malim i srednjim poduzećima sudjeluje u socioekonomskom razvoju svoje okoline. Svaki geopark organizira različite edukacijske programe i radionice, te pod pokroviteljstvom Svjetske i Europske mreže geoparkova se organiziraju različite internacionalne konferencije u vezi geoturizma. Geoparkovi su također način na koji se turistički mogu valorizirati neka područja izvan uobičajenih turističkih ruta. Ekonomska održivost se zasniva na zdravom i ekonomski učinkovitom razvoju koji podrazumijeva optimalno upravljanje resursima prema načelima održivog razvoja. Kompaktibilna je sa socijalnim i ekološkim načelima održivosti; vrednuje prirodni kapital uključivanjem njegove vrijednosti u gospodarski sustav te valorizira sociokulturnu održivost, što znači da traži odgovoran odnos svih subjekata, na strani ponude te na strani potražnje. Osim toga, geopark stimulira lokalnu ekonomiju putem geoturizma i konzervatorskih aktivnosti. Manageri geoparkova nastoje poboljšati dobrobit autohtonih zajednica putem inovativnih aktivnosti i suradnje sa privatnim sektorom i lokalnim poduzetnicima, umjetnicima, tour operatorima, pružateljima smještaja, restoranima i proizvođačima. Osim ovoga, uključuju lokalne ljude u konzervatorske i edukacijske aktivnosti koji sudjeluju u prenošenju autohtonog znanja i vještina. Socio-ekološki utjecaji u geoparkovima Turizam kao skup odnosa i pojava implicira određeno djelovanje na okoliš. Za turizam je to djelovanje neizbježno zbog toga što turisti, da bi mogli konzumirati turistički proizvod moraju doći na mjesto potrošnje. U tom je smislu potrebno izgraditi odgovarajuću prometnu i drugu infrastrukturu radi omogućavanja pristupa destinaciji, izgraditi smještajne i druge ugostiteljske objekte kako bi se turisti mogli smjestiti i zadovoljiti svoje osnove potrebe. Također okoliš, bilo prirodni bilo od čovjeka izgrađeni, predstavlja temeljnu sastavnicu svakog turističkog proizvoda, budući da su turistička kretanja često motivirana prirodnim ljepotama destinacije. Prema tome, ekološka održivost, je najvažnija za upravljanje zaštićenim područjima. Ekološka održivost podrazumijeva razvoj koji je usklađen s održavanjem ekoloških procesa, biološkim različitostima i resursima. Turizam je najviše zainteresiran za dugoročnu ekološku održivost jer prirodni resursi i okoliš predstavljaju temeljne uvjete njegovog razvoja. No, turizma nije jedini korisnik prirodnih resursa već postoje broji subjekti iz područja javnih, gospodarskih i drugih djelatnosti. Stoga je nužno da brigu o zaštiti okoliša preuzmu svi korisnici okoliša, a ne samo turističke djelatnosti. Naime, ekološka svijest ima važnu ulogu pri upravljanju odnosom prema prirodnom okolišu. Prema definiciji održivosti okoliša potrebno je informirati i podići svjesnost sadašnjih generacija da moraju ostaviti budućim naraštajima ukupnu resursnu osnovu koju je i sama naslijedila. Problem održivosti okoliša je od globalne važnosti jer problemi onečišćavanja okoliša zahvaćaju cijelo čovječanstvo te ne poznaju granice određene zemlje. Temeljne postavke svakog geoparka su geokonzervacija, odnosno zaštita lokaliteta, geoedukacija i geoturizam. Pod geokonzervacijom se podrazumijeva aktivno upravljanje lokalitetom radi osiguranja očuvanja kvalitete. Dakle, u suštini, geoturizam predstavlja proces prepoznavanja i davanja šireg značenja objektima geonasljeđa što bi trebalo voditi boljoj i efikasnijoj očuvanosti. Minimalizacija socikulturnih i ekoloških utjecaja geoturizma se provodi pomoću kreiranja 108 European Geoparks Magazine, br. Geoparkovi imaju snažnu ulogu u održivom razvoju regije jer putem terenskih istraživanja pomažu razumijevanju same evolucije područja i podrijetla geološke i prirodne baštine. Također rade na identifikaciji različitih prirodnih i kulturnih resursa, flore i faune ili arheoloških spomenika te putem njihove prezentacija javnosti povećavaju svjesnost o vrijednosti i jedinstvenosti prostora sa svrhom stvaranja ujedinjenog sustava zaštite i promocije. Osjetljivi geolokaliteti se nastoje zaštititi i razvijaju se sustav nadzora nad njima da bi ih se zaštitilo od bilo od zloupotrebe ili vandalizma. Sustav nadzora je baziran na sofisticiranoj bazi podataka o geolokalitetima koja sadrži detaljan opis svakog područja i potrebnih mjera zaštite. Problem s kojim se susrećemo jest donošenje odluka glede korištenja prostora, turističke izgradnje i općenito korištenja resursa, pod utjecajem ekonomskih koristi, podrediti samo interesima profita. Pitanje je odnosa između važnosti pritjecaja materijalnih sredstava i prihvatljive cijene poboljšavanja općih uvjeta života zajednice. Podredivši korištenje resursa samo interesima profita dovodi do brojnih konflikata u prostoru koji mogu biti posljedica demografske ekspanzije, nekontrolirane urbanizacije, snažnog razvoja prometa i sl. Posljedice toga dovode do onečišćenja zraka, vode, tla, flore i faune, odnosno svih onih resursa koji su osnova svih djelatnosti pa tako i turizma te do drastičnog pada kvalitete života stanovništva. Socio-kulturna održivost Socijalna načela održivosti i njihova zaštita unutar turističke destinacije nije zadaća samo turizma nego cijelog društva. Proizlaze iz društvene funkcije turizma i manifestiraju se prvenstveno kroz socijalizaciju među ljudima. U socio-kulturnom obilježju fenomena turizma prevladavaju susreti između različitih kultura, različitih vrijednosnih sistema i ideologija. Iako je kultura u turističkom poslovanju često smatrana samo usputnom, u posljednje je vrijeme u mnogim lokalitetima uz prirodu postupno preuzela ulogu temeljne ponude i na taj način postala 'imidž' koji prodaje cijelu destinaciju. Kulturni identitet je društvena konstrukcija koja je ovisna o različitim okolnostima, tako da se mijenja i generira tijekom vremena. U današnje vrijeme čovjekov način života se mijenja, otuđuje se od prirode, od svojstvene tradicije i kulture što dovodi do gubitka identiteta. Kulturni identitet je moguće svrstati u dvije skupine: materijalnu kulturu i duhovnu kulturu. Materijalna kultura se uvijek mijenja, dok je duhovna kultura više stabilna. Duhovna kultura uključuje komponente kao što su jezik, rukotvorine, hrana, glazba, ples i sl. Istraživanjem uloge geoturizma u razvoju sociokulturne održivosti dotičemo se pozitivnih i negativnih utjecaja turizma na kulturni identitet lokalnog stanovništva, te isticanjem aktivnosti koje primjenjuju geoparkovi radi očuvanja komponenti kulture lokalne zajednice koja živi u geoparkovima. Mnogo je stručnjaka raspravljalo o socijalnom i kulturnom utjecaju turizma na rezidentno stanovništvo. Brunt i Courtney 1999 111 su identificirali glavne socijalne utjecaje turističkog razvoja, kao što su: koncentracija moći unutar elite; gubitak moći lokalne zajednice u donošenju odluka; erozija spolne segregacije i povećavanje mogućnosti za žene; ovisnost i prenatrpanost. Također su istaknuli da ključni socijalni utjecaji nastali iz interakcije turist- domaćin su identificirani kao: promjene u percipiranoj sigurnosti; pogoršanje ponašanja 109 Geić, S. Također, kao ključni kulturalni utjecaji turizma su: komodizacija kulture; revitalizacija kulture; akulturacija; destrukcija kulture; privremena promjena u ponašanju domaćina. Odnosno, logično je da prožimanje kultura, tj. Sa stajališta turista pozitivni utjecaji mogu biti upoznavanje lokalne kulture i baštine, jezika, običaja, upoznavanje sa lokalnim identitetom itd. Negativni utjecaji mogu proizaći iz odnosa lokalnog stanovništva prema bogatim turistima psihološka rezistencija , netolerancije na vjerskoj, političkoj ili rasnoj osnovi. Sa stajališta lokalnog stanovništva, pozitivni utjecaji su upoznavanje kulturnih vrijednosti turista, učenje stranih jezika, jačanje lokalnog ponosa i itd. Negativni se vežu za probleme komercijalizacije vlastite kulture, gubljenje identiteta, ekološke posljedice itd. Ako izuzmemo po svemu vrlo staru tezu o turizmu kao pojavi koja učvršćuje veze među ljudima, unapređuje mir i podiže ukupni moral stanovništva, moglo bi se reći da na neekonomskom području, više nego na ekonomskom, prepoznajemo negativne efekte koje turizam donosi svojim razvojem. Međutim, oni pak proizlaze iz masovnosti kao temeljnog obilježja turizma kao socio-kulturnog fenomena. Daje sljedeće smjernice, odnosno principe za planiranje i upravljanje kulturnom održivosti:114 - iniciranje turizma uz pomoć široko usmjerenog inputa zajednice - poduprijeti edukacijske programe i treninge s ciljem poboljšanja i upravljanja prirodnim resursima i baštinom 112 Vukonić, B. Stanovnici ruralnih zajednica općenito više osjećaju pripadnost i uključenost u zajednice i mogućnosti da daju svoj doprinos. Putem inovativnih strategija i umjetnosti, geoparkovi nastoje povećati komunikaciju između geoturista i domaćina uključivanjem domaćina u poslove turističkog marketinga. Slijedom toga, geoparkovi održavaju radionice, festivale, sajmove i edukacijske programe. Također, putem inovativnih strategija koje primjenjuju, nastoje pružiti i upoznati turiste sa tradicionalnim vještinama i rukotvorinama domaćina. Prezentacija lokalnih proizvoda, tradicije i umjetničke kreativnosti, kao i organiziranje raznih manifestacija i uspostave muzeja čini jednu od alternativa za rehabilitaciju lokalne ekonomije, kao i oporavak tradicijskog načina života i običaja. Organiziranje regionalnih festivala, izložbi i sajmova je prva strategija koju vlasti geoparka primjenjuju radi kulturne održivosti. U tom pogledu, Lesvos Petrified Forest geoapark svako ljeto održava 'Agroturistički festival' ističući lokalne proizvode i bogatu folklornu tradiciju otoka Lesvosa te festival naziva 'Celebrating Earth' koji uključuje izložbe skulptura, umjetnosti i keramike, kazališne i glazbene predstave i ekranizacije filmova. Naturtejo geopark održava regionalne i nacionalne festivale sa naglaskom na tradicionalnu gastronomiju. Kanawinka geopark Australia s ciljem isticanja velike kulturne i umjetničke raznolikosti regije, održava radionice tkanja zamki za ribe, razne fotografske tečajeve i natjecanja. S ciljem povezivanja gostiju sa prirodnom baštinom geoparka, Langkawi Geopark Malezija je pokrenuo 'Geo Spa' tretmane, sa biljnim i mineralnim sastojcima proizvedenih u skladu s prirodom i autohtonim zajednicama, prema drevnim zdravstvenim ritualima. Kerry geopark je od bojazni gubitka keltskog statusa te tradicije povezane sa jezikom odlučio preokrenuti taj trend, surađujući sa lokalnom zajednicom i organizacijama, pružanjem tečajeva irskog jezika i promoviranjem irskog jezika unutar područja geoparka. Osim nastojanja očuvanja kulture, vidljivo je također da geoparkovi putem organiziranja događaja izvan turističke sezone nastoje smanjiti utjecaje masovnog turizma i ohrabriti vansezonsku posjećenost. Izlažući tradicijske vještine i kulturu turistima, geoparkovi putem promocije i inovativnih strategija, smanjuju negativne sociokulturne utjecaje turizma na svom teritoriju. Inspiraciju za osnivanjem geo-restorana u Naturtejo geoparku vlasnici su crpili iz lokalnog krajolika sa željom da ožive drevne civilizacije i kulture tisuću godina stare. Na području geoparka Psiloritis Grčka razvijen je projekt naziva 'Land of Psiloritis' kako bi se procijenila agroturistička poduzeća i njihovi proizvodi. Naime, članovi projekta koriste logotip geoparka i njegov brand radi lakše prodaje proizvoda s tim da moraju poštivati određene standarde kvalitete koji su utvrđeni u suradnji sa geoparkom. Još jedna važna inovacijska strategija geoparkova namijenjena održavanju kulturne održivosti jesu geoproizvodi, o kojima je bilo riječ u prošlom poglavlju. No, važno je utvrditi njihovu ulogu u približavanju geološkog znanja turistima, već i u prezentiranju lokalnih rukotvorina. Neki geoparkovi organiziraju natječaje u izradi rukotvorina inspiriranih geologijom određenog prostora. Vrijedno je spomenuti i uspostavu geo i kulturnih staza u geoparkovima koji promoviraju aktivnosti na otvorenom i predstavljaju mogućnost upoznavanja arhitekture, reljefa i lokalnog stila života za posjetitelje. Iz svega ovog je vidljivo da geoparkovi putem svojih aktivnosti nastoje očuvati tradiciju i tradicijske vrijednosti i pritom surađuju sa svim generacijama. STANJE, PERSPEKTIVE I RAZVOJ GEOTURIZMA U SVIJETU I REPUBLICI HRVATSKOJ Trend razvoja destinacija u svijetu je sve veća orijentacija na ekološke tipove turizma jer te vrste turizma privlače manje tržišne segmente pa nema velikih dolazaka, posjetitelji više troše i pristupaju s više simpatija i nastojanja za upoznavanjem lokalnog stanovništva i njihove kulture od drugih turista. Iako se geoturizam smatra novinom na turističkom tržištu, broj turista koji posjećuje geoparkove ipak raste te ljudi sve više prepoznaju njihovu vrijednost. Povećan interes za geologiju, dostupna stručna literatura, brzo širenje pokreta geoparkova u sustavu Europske i Svjetske mreže geoparkova i sve jasnije izražen interes za proces održivog razvoja svjedoče o važnosti geoturizma u svijetu danas. Ograničavajući čimbenik razvoja ostaje i dalje snažno populacijsko pražnjenje najvećeg dijela ruralnih regija. Budući da je migracija po svom karakteru selektivna, stanovništvo koje ostaje nepovoljne je dobne i obrazovne strukture pa teško može biti nositelj razvojnog oporavka. Mogućnost u ovom smjeru je organizacija edukativnih radionica za stanovništvo, ali i stipendiranje mladih uz poticaj da se po završetku školovanja zadrže u mjestu. Što se tiče turizma u Hrvatskoj može se reći da on već cijeli niz godina stagnira. Sadašnja turistička ponuda, u većini naših destinacija nije dovoljno prilagođena zahtjevima suvremene potražnje, što dovodi do još većeg nesklada između ključnih karakteristika naše ponude i zahtjeva sve izbirljivijeg tržišta. Jedan od razloga je sigurno taj što nismo stvorili infrastrukturu koja će nam omogućiti poslovanje u mjesecima prije i poslije ljeta. O turizmu u kontinentalnom dijelu Hrvatske gotovo i nema rasprave, a imamo iznimne potencijale. Razvojem geoturizma, za kojeg u Hrvatskoj postoje uvjeti, te restrukturiranjem postojeće ponude, hrvatski turizam mogao povećati kvalitetu i prihode te onim turistima koji su orijentirani na nove sadržaje i oblike odmora, pružiti vrednija i potpunija zadovoljstva. Geopark Lesvos Petrified Forest u Grčkoj Osvrćući se na Grčku, otočni prostor predstavlja ključni gospodarski, socijalni i kulturni izvor nacionalne baštine. Otprilike 15% grčkog stanovništva živi na otocima, koji pokrivaju 19% zemlje. Diljem Grčke, ali pogotovo u Egejskom arhipelagu, postoje brojne mali i srednje naseljeni otoci. Za većinu od njih, osnovna gospodarska djelatnost za protekla tri desetljeća je turizam, koji je utjecao ne samo na ekonomski život na otocima, već i na strukturu stanovništva i ekološke uvjete. Proces razvijanja turizma je pomogao zaustavljanju ekonomskih problema i ublažavanju procesa depopulacije putem otvaranja novih radnih mjesta, što je donekle u mjeri uravnotežilo gubitak radnih mjesta u poljoprivredi i proizvodnji, te povećalo domaći proizvod i prihode. Kao važan čimbenik regionalnog razvoja turizam je postao najvažniji izvor prihoda i zaposlenosti za lokalno gospodarstvo, osobito za otočne regije. Grčki otoci, time i Lesbos, imaju ogroman potencijal za razvoj specifičnih vrsta turizma na temelju njihovih karakteristika i komparativnih prednosti. Lesbos je grčki otok smješten u sjeveroistočnom Egejskom moru u neposrednoj blizini obale Male Azije Anatolije. Zauzima površinu od 1. Pripada prefekturi Lesbos koja, osim otoka Lesbosa, uključuje otoke Lemnos, Agios Efstratios i njihove pripadajuće otočiće. Otok je uglavnom brdovit i polu-brdovit sa tri glavna planinska lanca; na jugoistoku se nalazi planina Olympos, na sjeveru planina Lepetymnos te na zapadnoj strani otoka planina Ordymnos. Dvije trećine otoka je vulkanskog podrijetla sa očiglednim vulkanskim formacijama još uvijek primijećenim na njihovim originalnim mjestima na zapadnom dijelu otoka, gdje se ujedno nalazi geopark Lesvos Petrified Forest. Osim na zapadnom dijelu otoka, gdje je područje prilično suho s niskim i škrtim raslinjem, ostatak otoka se odlikuju gustim i bogatim šumama. Izvori svježe i vruće vode mogu se naći po cijelome otoku, time opskrbljujući stanovništvo pitkom vodom, kao i onom za navodnjavanje. Osim toga, dobar su pokazatelj iznimno bogatih geotermalnih polja otoka koji se mogu naći na različitim lokacijama, te u budućnosti se očekuje da doprinesu energentskoj ravnoteži otoka. Prema popisu stanovništva iz 2011. Preostalo stanovništvo je distribuirano u malim gradovima i selima, od kojih se ističu Kalloni, Plomari, Agiassos, Petra, Eresos, Molyvos i Sigri. Što se tiče ekonomskog razvitka, tercijarni sektor je najvažniji za lokalno gospodarstvo udio zaposlenih od 83,4% i predstavlja glavni izvor prihoda za stanovništvo. Naime, u proteklih 20 godina otok je doživio značajan turistički razvoj, no još se smatra destinacijom sa kratkim turističkim razdobljem. Slijedi ga sekundarni sektor djelatnosti 12% se uglavnom odnosi na građevinarstvo te prehrambeno proizvodne djelatnosti. Lesbos je dobro poznat po proizvodnim zadrugama žena koje se bave proizvodnjom lokalnih prehrambenih proizvoda, ali i kulturnih predmeta i ukrasa - keramičkih posuda, košara, drvenih skulptura itd. Konačno, primarni sektor pruža mali doprinos lokalnom gospodarstvu i odnosi se prvenstveno na poljoprivredu, stočarstvo i ribolov sa svrhom proizvodnje lokalnih proizvoda, poput maslinovog ulja i nusproizvoda, konzervirane ribe, sira, lokalne tjestenine, ouza, slatkiša i drugih. Također postoje i problemi vezani za kopneni i pomorski prijevoz zbog ograničenih usluga. Otok je povezan i sa međunarodnim zračnim prijevozom. Sljedeća tablica prikazuje uporabu zemljišta kao postotni udio od ukupne površine otoka. Tablica 1:Način korištenja zemljišta na otoku Lesvosu Kultivirane površine i neobrađena zemlja Pašnjaci Šume Površina pod vodom Površina zauzeta od strane naselja zgrade, ceste itd. Detaljna znanstvena istraživanja i veliki ljudski napori su potvrdili značajnu koncentraciju fosiliziranih biljaka i korijenskih sustava koji utvrđuju jedinstvenost i značaj okamenjene šume na otoku Lesvosu jer indiciraju njenu autohtonost. Geopark pokriva područje oko 15,000 ha. Važnost proučavanja ovih fosila se ogleda u dobivanju informacija o evoluciji vegetacije i klimatskim promjenama na zapadnom mediteranskom području od preko 30 milijuna godina. Stvaranje muzeja je bilo sufinancirano od strane grčke vlade i EU putem regionalnog operativnog programa za sjeverni Egeja, dok je 2000. Stalna postava muzeja pruža značajne informativne podatke o evoluciji krajolika i života samom otoka, ali i šire. Muzej je opremljen sa audio-vizualnim centrom, dvoranama za privremene izložbe, knjižnicom, istraživačkim laboratorijem za očuvanje fosila, prostorijom za seizmičkom simulaciju, unutarnjom i vanjskom učionicom za različite edukativne radionice, vanjskim amfiteatrom za održavanje manifestacija, suvenirnicom te prostorijama za smještaj gostujućih istraživača i studenata. Osim muzeja, postoje još pet mogućih mjesta posjeta sa uređenom infrastrukturom za prihvat posjetitelja: Lesvos Petrified Forest, Sigri, Plaka, Nissiopi i Skamniouda geopark. Primjeri okamenjenih stabala u geoparku Lesvos Petrified Forest Izvor: Izradio autor Široki raspon aktivnosti geoparka kombinira glavne komponente za funkcioniranje svakog geoparka, uključujući znanstvena istraživanja, popis geoloških mjesta, zaštitu i očuvanje geološke baštine, tumačenje i promicanje geoloških mjesta te organizaciju znanstvenih i kulturnih događaja. Važno je spomenuti da Lesvos Petrified Forest geopark radi i na očuvanju područja izvan samih granica geoparka s ciljem promoviranja i unapređivanja geoturizma alternativnog turizma općenito putem projektiranja i realiziranja pješačkih staza na istočnom i centralnom dijelu otoka, te izradom informativnih materijala koji obuhvaćaju cijeli otok. Geopark se također promovira kao idealna destinacija za geoturizam i obrazovne aktivnosti, a glavnu ciljnu skupina čine školska djeca i studenti. Stoga, muzej ima razvijenu suradnju sa sveučilištima, muzejima, istraživačkim centrima i organizacijama koje upravljaju zaštićenim regijama u Grčkoj i inozemstvu, i zajedno rade na realizaciji istraživačkih i razvojnih programa. Cilj je sudionicima olakšati i učiniti interesantnim proces razumijevanja geodinamičkih procesa i pojava te važnosti ekosustava npr. Primjer edukacijskih aktivnosti u geoparku na Lesvosu Izvor: www. Glavni naglasak je na praktičnoj obuci i terenskom radu kako bi polaznici stekli vještine potrebne za sudjelovanje u aktivnostima promocije i zaštite prirodnih područja provedenih od strane lokalnih institucija. Valja napomenuti da su mnogi od mladih ljudi koji su završili ove programe trenutno zaposleni u Muzeja. Točnije, sedam od 84 8,3% sudionika programa su zaposlena danas u Muzeju. Potencijal programa su prepoznali i stanovnici zapadnog Lesvosa, koji su izrazili interes za sudjelovanje buduće programe obuke. Svojim aktivnostima privlači veliki broj posjetitelja i time omogućuje pokretanje različitih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje doprinose socio-ekonomskom razvoju zajednice. Kulturne aktivnosti, koje koriste prirodnu baštinu regije kao početnu točku, su kreirane s ciljem da inspiriraju mnoge oblike kulturne kreativnosti. Muzej se time smatra najznačajnijom polugom razvoja kulturnog razvoja na zapadnom Lesvosu. Perspektive razvoja geoturizma u Republici Hrvatskoj Zaštita prirodnih resursa nesumnjivo je jedna od najsloženijih aktivnosti suvremenog ljudskog društva, stoga je učinkovito institucionalno ustrojavanje sustava zaštite okoliša na razini državne uprave te lokalne samouprave, od iznimne važnosti za sve zemlje, pa tako i za Republiku Hrvatsku. Iako se zaštita prirode uglavnom temelji na zaštiti živih organizama i ekosustava, zaštita geomorfoloških i geoloških prirodnih vrijednosti, tj. Zakon o zaštiti prirode definira prirodne vrijednosti kao dijelove prirode koji zaslužuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, zbog svoje osjetljivosti ili znanstvenoga, kulturološkog, estetskog, obrazovnog, gospodarskog i drugog javnog interesa. Prema Upisniku zaštićenih područja Ministarstva zaštite okoliša i prirode stanje 12. Geobaština je zaštićena u kategorijama posebnog rezervata paleontološkog i spomenika prirode geološkog, paleontološkog, geološko- paleontološkog,geomorfološkog i hidrološkog te zaštićenog minerala Vrgoračke kamene kugle. Najviše lokaliteta, njih čak 36, zaštićeno je kao geomorfološki spomenici prirode. Geobaština se nalazi i unutar granica većih zaštićenih područja kao što su strogi rezervati, nacionalni parkovi, parkovi prirode, regionalni parkovi i značajni krajobrazi. Zaštićena područja danas obuhvaćaju 8,48 % ukupne površine Republike Hrvatske, odnosno 12,07 % kopnenog teritorija i 1,94 % teritorijalnog mora. Najveći dio zaštićene površine su parkovi prirode 4,77 % ukupnog državnog teritorija. Prvi Zakon o pećinama donesen je davne 1900. No, tek se novom strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske iz 2008. Posebna vrijednost naše geološke i geomorfološke baštine je velika raznolikost na relativno malom prostoru. Prema Upisniku Zaštićenih prirodnih vrijednosti Ministarstva kulture postoji 461 zaštićeno područje od kojih su 54 zaštićena kao geolokaliteti. Najviše lokaliteta, njih čak 36 od ukupno 54, zaštićeni su kao geomorfološki spomenici prirode. Iako su definirani Zakonom o zaštiti prirode, za sada ne postoji ni jedan zaštićeni mineral, sirovina ili fosil, no u postupku zaštite su fosili dinosaura. Osim spomenutih fosila dinosaura, u postupku zaštite je i paleontološki spomenik prirode Jama Vrtare male u Dramlju. Geobaština se nalazi i unutar granica većih zaštićenih područja kao što su strogi rezervati, nacionalni parkovi, parkovi prirode, regionalni parkovi ili značajni krajobrazi. Ističe se geobaština krškog područja, Nacionalnih parkova Sjeverni Velebit i Paklenica, Parkova prirode Papuk i Velebit, Regionalnog parka Moslavačka gora i dr.. Međutim, samo dva područja u Hrvatskoj rade aktivno na razvijanju geoturizma, a to su geopark Papuk, koji je ujedno i međunarodno priznat, te otok Rab koji aktivno radi na zadobivanju statusa Europskog geoparka. Geopark Papuk U odnosu na većinu europskih zemalja, Hrvatska se ističe raznolikošću ekoloških sustava i staništa, koja se odražava i u velikom bogatstvu i raznolikosti biljaka, gljiva i životinja, a svoj doprinos tom bogatstvu uvelike daje i planina Papuk. Hrvatska se odlikuje visokim stupnjem očuvanosti prirode, no njena istraženost nije na zavidnoj razini. Stoga, važno je razumijevanje građana za zaštitu flore i faune, jer time čuvaju svoj okoliš i samo se tako može održati prirodna ravnoteža toliko potrebna našem planetu. Park prirode Papuk nalazi se u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske na prostoru dodira Središnje i Istočne Hrvatske. Glavno obilježje istočnog dijela Hrvatske - Slavonije - su nizinske ravnice s velikim kultiviranim područjima. Iz te ravnice koja je nekad bila dno Panonskog mora izdižu se planine na gotovo tisuću metara nadmorske visine. Jedna od tih planina je i Papuk. Park prirode Papuk obuhvaća prostorno najveći dio planine Papuk, te djelomično Krndije. Planinu Papuk kao dio Slavonskoga gorja karakterizira velika geološka raznolikost i formacije stijena izuzetnog geološkog interesa, koje su stare i preko 600 milijuna godina, što ih čini jednim od najstarijih stijena u Hrvatskoj. Prostire se na površini od 336 km 2 , a nalazi se administrativno na području dvaju županija, Požeško-slavonske i Virovitičko- podravske. U novim okolnostima zaštite kao svjetska baština, lakše će se riješiti preostali problemi, poput neadekvatnog ulaganja, ilegalnih kamenoloma i nekontroliranog uništavanja kulturno-povijesnog i prirodnog bogatstva. Slika 8: Geografski položaj i granice geoparka Papuk Izvor: maps. Od proglašenja Parka prirode Papuk, njegovo vodstvo je prepoznalo veliku vrijednost njegova geološkog nasljeđa te se rodila ideja o pridruživanju Europskoj mreži geoparkova. Jedna od najvažnijih prirodnih osobitosti Parka prirode Papuk je geološka raznolikost. Nigdje na prostoru Republike Hrvatske na ovako malom prostoru ne mogu se naći geološke tvorevine iz svih razdoblja geološke prošlosti Zemlje. Zanimljivu geološku sliku potkrepljuju i zanimljivi lokaliteti sa vrijednim fosilnim nalazima, te reliktna krška područja. Geomorfološke, klimatske i vegetacijske karakteristike Parka prirode Papuk osiguravaju odlična prirodna staništa za brojne biljne i životinjske vrste. Šumska vegetacija pokriva više od 96% područja. Zbog raznolikih reljefnih, geoloških i mikroklimatskih prilika, ali i raznolikosti tla u Parku prirode Papuk nalazimo čak 13 vrsta šumskih zajednica, dok je dominantna vrsta drveća bukva. Floristički sustav Parka prirode Papuk bogat je i raznolik, što je posljedica reljefnih kontrasta, velike različitosti geološke građe, te raznolikih pedoloških i klimatskih utjecaja. Zbog izloženosti opasnostima izumiranja i nestajanja za pojedine biljne vrste važno je zaštititi čitavu biljnu zajednicu ili pak cjelokupni ekosustav. Činjenica da na Papuku raste gotovo 1300 vrsta biljaka više od četvrtine cijele Hrvatske flore dovoljno svjedoči o njegovoj važnosti. Područje Papuka svojim geomorfološkim, klimatskim i vegetacijskim obilježjima pruža izvrsna prirodna staništa brojnim životinjskim vrstama i ovdje obitavaju gotovo svi predstavnici srednjoeuropske faune. Danas su guste šume Papuka stanište i utočište jelena, srna, divljih svinja, lisica i kuna. Fragmentacija staništa zbog sječe šuma, izgradnja prometnica, urbanizacije i širenja poljoprivrednih zemljišta jedan je od razloga zašto na Papuku više nema velikih sisavaca poput medvjeda, vukova i risova koji su ovdje obitavali prije više od 200 godina.